Razlika između verzija stranice "Bijelo dugme"

[[Datoteka:Kad bi' bio bijelo dugme (Bijelo dugme).jpg|thumb|left|Omotnica albuma ''Kad bi' bio bijelo dugme]]

Tokom septembra sviraju kao predgrupa ''Jugoslavenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića'', a sljedećeg mjeseca ljubljanskom studiju ''Akademik'' za dvadesetak dana snimaju debi-album ''Kad bi' bio bijelo dugme'' koji je objavljen već krajem novembra. U to vrijeme rade sa agilnim [[Zagreb|zagrebačkim]] menadžerom [[Vladimir Mihaljek|Vladimirom Mihaljekom]] i on im organizira svirku u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je s oduševljenjem.

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u istočnoj Bosni i počeli pripremati ploču koja je morala potvrditi kako prvi uspjeh nije bio slučajan. Album ''Šta bi dao da si na mom mjestu'' sniman je tokom novembra [[1975]]. godine u [[London|londonskom]] ''Air Recording Studios'' s [[Engleska|engleskim]] producentom [[Neil Harrison|Neilom Harrisonom]]. Bas gitaru je svirao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst lijeve ruke. Tekst za naslovnu pjesmu napisao je [[Duško Trifunović]], a autor ostalog materijala bio je Bregović. Ogroman je hit bila pjesma ''Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac'', a sjajno su prošle i ''Došao sam da ti kažem da odlazim'', ''Ne gledaj me tako i ne ljubi me više,'' te naslovna pjesma. Ploča iznimno raskošnog pakovanja prodala se u tiražu većem od 800.000 primjeraka, pa je zbog njih Jugoton izmislio dijamantsku ploču, jer su prvi dostigli tako visoke tiraže. U Sarajevu ih je gledalo 150.000 ljudi, a u Beogradu su tri puta prodali dvoranu Pionir (20.000) što prije njih nikom nije pošlo za rukom. ''Dugmemanija'' je uzela pun zamah. Početkom [[1976]]. godine odlaze u [[Amerika|Ameriku]]. Tamo su snimili Ivandićev singl s pjesmama ''Džambo'' i ''Vatra'', te Bebekov s pjesmama ''Milovan'' i ''Goodbye, Amerika''.<ref>http://www.discogs.com/%C5%BDeljko-Bebek-i-Bijelo-Dugme-Milovan-Goodbye-Amerika/release/1125544</ref> U junu članovi grupe odlaze na radnu akciju ''Kozara 76'' što je bio vješt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji.<ref name="janjatović32">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=32}}</ref> Početkom jeseni u [[JNA]] su otišli Ipe Ivandic i Vlado Pravdić, a na njihova mjesta su regrutirani Milić Vukašinović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao nogometni transfer.

Za treći album opet su se pripremali u Borikama. Ploča se trebala zvati ''Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje'' po pjesmi Duška Trifunovića. Bregović nije stigao napraviti muziku, pa je smislio naslov ''Hoću bar jednom da budem blesav''. To nije odgovaralo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta '''Eto! Baš hoću!''' Album je opet sniman u Londonu, producent je opet bio Neil Harrison, a bas gitaru još je jednom svirao Bebek. Album je objavljen [[20. decembar|20. decembra]] [[1976]]. godine.<ref name="janjatović32">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=32}}</ref> Na ploči se našla ambiciozna balada ''Sanjao sam noćas da te nemam'', kao i ''Loše vino'', jednostavna ''Ništa mudro'' koja je mnoge podsjetila na ''It's Only Rock N Roll'' Rolling Stonesa, folklorom inspirisane ''Slatko li je ljubit tajno'' i ''Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega'' kao i hard rockom inspirisana pjesma "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze".<ref name="janjatović32">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006 str. 31|year=2007|publisher=|location=Beograd|str=32}}</ref>