Razlika između verzija stranice "Emerik, kralj Ugarske"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
m Bot: Automatska zamijena teksta (-.]]. +.]])
Red 2:
{{Nije na bosanskom|hrvatskog}}
{{Nedostaju_izvori}}
'''Emerik''' ([[1174]]. - [[1204]].), hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije [[Arpadović]] koji je vladao između [[1196|1196.]] i [[1204|1204.]].
 
==Životopis==
Red 15:
Emerikov mlađi brat Andrija nije održao obećanje dato ocu da će poći u križarski rat. Novac koji mu je otac ostavio u tu svrhu, iskoristio je da prikupi vojsku i sebi stekne položaj hrvatskog hercega. Taj je položaj tradicionalno obnašao kraljev brat, dok Bela III. nije ukinuo taj običaj u korist najstarijeg sina to jest prestolonasljednika. Emeriku nije pomogla ni prijetnja pape Andriji da će ga izopćiti iz crkve ne obustavi li rat i ne krene li smjesta u križarski pohod. Andrija je ostvario delomičnu pobedu, pa je preuzeo položaj [[herceg]]a i vladao gotovo kao samostalni vladar.
 
Kralj Emerik se [[1198]]. godine vjenčao za Konstancu, kći aragonskog kralja [[Alfons II.|Alfonsa II.]]. Iste je godine izbio novi sukob kralja s hercegom Andrijom, koji [[1199]]. godine diže novu bunu ponovno uz potporu lokalnih crkvenih prelata. Herceg je opustošio posjede [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]], jer je [[episkopos|biskup]] bio kraljev pristaša. Kralj je nanio poraz buntovničkoj vojsci, a herceg se sklonio u [[Austrija|Austriju]] kod vojvode Leopolda VI. Kralj je iz osvete provalio i poharao austrijske pokrajine. Nakon rata je povlasticom oslobodio podanike zagrebačkog biskupa zalaznine i kunovine, koja se plaćala kralju.
 
Kralj se posredovanjem pape i nadbiskupa [[Mainz]]a izmirio s bratom i vojvodom Leopoldom VI., a Andrija je ponovno dobio čast hercega, ali s znatno suženim ovlastima, jer je kralj pridržao vrhovnu vlast i u Hrvatskoj. Kralj se ujedno obvezao papi da će se uputiti na križarsku
Red 26:
sedamnaest sinova. Križari su u prethodna tri pohoda uvidjeli da kopneni put nije dobar, pa su se odlučili ići morem. Kako međutim nisu imali dovoljno novaca, prihvatili su prijedlog [[dužd]]a [[Henrik Dandolo|Henrika Dandola]] da osvoje [[Zadar]] i tako podmire dug. Mornarica je došla do [[Piran]]a, [[Trst]]a i Muja, te ih prisilila na pokornost duždu. Potom su stigli pred Zadar i opsjeli ga. Grad se ubrzo predao, a križari su pljačkali, palili i ubijali po gradu, a ni crkve nisu poštedili. Veliki dio Zadrana pobjegao je u [[Nin]], a drugi dio je obnovio ruševni [[Biograd na Moru|Biograd]] i u njemu se nastanio. Kralj Emerik, koji je i sam namjeravao krenuti u križarski pohod, požalio se papi [[Inocent III|Inocentu III.]], ali Mlečani su i dalje zadržali Zadar. Uz pomoć kneza [[Domald | Domalda]] Snačića Zadrani su ponovno oslobodili Zadar, no ne mogavši dobiti pomoći od kralja, koji je tada ratovao protiv brata, ponovno su priznali vrhovnu vlast Mletaka uz vrlo teške uvjete.
 
Usprkos tome kralj je ostao vjeran papin pristaša. Poslao je ugarsku vojsku u [[Nemačka|Njemačku]] da se bori za papinog kandidata [[Oton IV., car Svetog Rimskog Carstva|Otona IV.]]. No tada su u Srbiju provalili [[Bugari]] i [[Kumani]], koji su otjerali ugarskog štićenika Vukana i na vlast vratili Stefana Prvovjenčanog.
 
===Završne godine===