Razlika između verzija stranice "Mezopotamija"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: lt:Mesopotamija je dobar članak.; kozmetičke promjene |
m pne ispravka |
||
Red 5:
== Najstarija civilizacija ==
[[Datoteka:Cylinder seal mythology Louvre AO30255.jpg|mini|lijevo|Cilindrični [[pečat]] s otiskom u glinenoj pločici iz Asirije, 9. st. p. n. e., [[Louvre]]]]
Prve [[civilizacija|civilizacije]] su nastale na plodnoj zemlji u blizini velikih rijeka u Aziji i Africi: [[Tigris]]a i [[Eufrat]]a u Mesopotamiji, [[Nil]]a u [[Egipat|Egiptu]] i [[Žuta rijeka|Žute rijeke]] u [[Kina|Kini]]. Najstarija od njih je ona u Mesopotamiji (grč. ''međurječje''). Nastala je između rijeka Eufrata i Tigrisa (rijeka se spominje kao simbol života i razvoja), te [[Anatolija|anatolijskih]] i [[iran]]skih planina na sjeveroistoku, [[Arabija|arapske]] pustinje na zapadu i [[Perzijsko more|perzijskim morem]] na jugu. Mesopotamijsko područje je u razdoblju od 4000. p. n. e. do 1000. p. n. e. dalo značajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: [[Sumeri]], [[Akadi]], [[Asirci]] (na sjeveru) i [[Babilon]]ci (na jugu). Nalazišta ovih kultura su u današnjoj [[Sirija|Siriji]] i [[Irak]]u. Zajednička karakteristika naroda Mesopotamije je upotreba najstarijeg [[klinasto pismo|klinastog pisma]] kojeg su oni i izmislili. Sumeri su prvi tvorci ove visoko razvijene kulture, a Akadi oko 3000. p. n. e., a potom Babilonci i Asirci nastavljaju i razvijaju sumersku kulturu. Zapravo, bez obzira koji se narod mijenja u vladavini ovim prostorima, kultura ostaje skoro nepromijenjena – zato se govori o jedinstvenoj mesopotamskoj kulturi. U 6. st. p. n. e. [[Perzija]]nci osvajaju [[Babilon]] te se nakon toga na ovom području razvija tzv. [[perzijska umjetnost]], koja utiče na umjetnost ovih prostora i nakon 330. p. n. e. u osvajanjima [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Makedonskog]], pa sve do [[Islamska arhitektura|Islamske umjetnosti]].
== Gradovi ==
[[Datoteka:Ziggurat of ur.jpg|mini|desno|Rekonstrukcija [[zigurat]]a iz [[Uruk]]a, oko 3500.-3000. p. n. e.]][[Datoteka:Plan of Babylon RB.JPG|mini|lijevo|250px|Mural kod rekonstruiranih [[Babilon]]skih vrata koji opisuje [[Nabukodonosor]]ov Babilon.]]
Početak historije se veže za pojavu [[pismo (jezik)|pisma]] odnosno civilizacije, ali pisma i razmjene dobara ne bi bilo bez pojave prvih [[grad]]ova. Sumeri prvi stvaraju sistem poznat kao grad-država. Ti gradovi bili su zatvoreni unutar zidina, s krivudavim [[ulica]]ma i visokim [[hram]]om koji je građen kao [[citadela]]. Originalnost te arhitekture proizilazi iz nemogućnosti odabira kvalitetnog materijala; kamena nije bilo pa se koristila samo [[opeka]] od gline, modelirana i sušena na suncu. Opeke se slažu jedna na drugu tako da obrazuju masovne zidove bez otvora. Prostorije se osvjetljuju kroz otvore na tavanu, ulazna vrata su velikih dimenzija i predstavljaju jedini otvor koji remeti neprekidnost zidova.
Red 17:
Svaki od gradova-država ima svog boga zaštitnika, a svaki bog vladara koji ga zastupa na zemlji. Prvi zadatak vladara bio je izgraditi mjesto za održavanje kulta kako bi bog bio zadovoljan i za uzvrat osigurao ono što je najvažnije za život tog područja. Sumerski bogovi su bili kombinacija životinja i ljudi (lavlje tijelo = snaga, ljudska glava = mudrost). Drugu grupu mitoloških bića čine mitovi o junacima (najpoznatiji je kralj [[Uruk]]a nadljudske snage – [[Gilgameš]]). Sumeri se nisu brinuli za zagrobni život i upravo iznenađuje toliki broj svetišta i bogato ukrašenih gronica u jednom od najstarijih gradova u Mesopotamiji – [[Ur]]-u.
[[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|desno|250px|Ulaz u Apadanu - dvoranu za prijem u [[Perzopolis]]u, oko 500. godine p. n. e.]] Prvobitno se mesopotamijski [[hram]] u osnovi sastoji od pravih uglova koji na užoj strani ima [[oltar]] i sto za zavjetne darove i ispred njega. Kasnije se toj jedinoj prostoriji dodaju druge koje služe za stanovanje svećenika, te dvorišta koja onda postaju centar cijelog kompleksa. Hram u obliku kule – [[zigurat]] (zikurat ili cikurat) je hram sastavljen od niza platformi ili terasa izgrađenih stepenasto tako da im se dimenzije idući naviše smanjuju, a na vrhu se nalazi svetište (''cela''). Čitav kompleks planiran je tako da je vjernik s dna stepeništa primoran obići što više uglova prije nego stigne do hrama. Tokom vremena ovaj plan je razrađivan te je pravljen sve viši i uži zigurat nalik na kulu koja se diže na više spratova. Najpoznatija je [[Babilonska kula]] koja nije očuvana.
Sumerske, akadske i babilonske gradove od opeke lako osvaja ratnički narod Asiraca i umjesto njih nastaju gradovi od kamena (krečnjaka) i reprezentativna (i agresivna) kraljevska umjetnost ([[Asurbanipal]]ova palača u Ninivi). Konačno [[Perzija|Perzijsko carstvo]] 539. godine p. n. e. uništava novi [[Babilon]] i time završava razdoblje samovoljne civilizacije u Mesopotamiji i nastaje centralizirana država kraljeva [[Kir Veliki|Kira]], [[Darije I|Darija]] i [[Kserkso I|Kserksa]]. Najpoznatiji grad je bila prijestolnica – [[Perzopolis]] koji je bio kameni kompleks pravougaone osnove s brojnim sobama i stubištima, naprednim stubovima s kapitelima, te s pilastrima i portalima.
== Skulptura ==
[[Datoteka:Human headed winged bull facing.jpg|mini|lijevo|''Krilato božanstvo'', zidni reljef s vrata palače [[Sargon II|Sargona II]] u Dur-Šarukinu u Asiriji (danas Khorsabad u [[Irak]]u), oko 713-716. god. p. n. e.]][[Datoteka:Mesopotamia male worshiper 2750-2600 B.C.jpg|mini|Skulptura iz Dur-Untaša, oko 2750. p. n. e., Muzej u [[Bagdad]]u]] Umjetničko stvaralaštvo u Mesopotamiji razvija se da bi služilo onome ko tim društvom vlada, sam umjetnik ili zanatlija je anoniman. Hram, statua, pečat uvijek se razlikuju od svega što su stvorili drugi prostorno ili vremenski bliski narodi kao što su [[Egipćani]] ili [[Grci]].
[[Datoteka:Stele Naram Sim Louvre Sb4.jpg|mini|lijevo|Detalj Naram-Sinove stele, oko. 2300. p. n. e., Louvre]]
U mesopotamijskoj skulpturi najbolje se očituju karakteristike ove umjetnosti. Tematika kiparstva su prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici. Ljudski lik je uvijek prikazivan u dva položaja: osoba sjedi na prijestolju ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa sklopljenim ili ispruženim rukama uz bokove. Svaki od kipova poštuje zakone '''simetrije, frontalnosti i geometrije'''. Apsolutna [[simetrija]] je takva da je ljudska figura idealno prepolovljena vertikalnom linijom od sredine čela do nogu tako da svaki dio tijela na jednoj strani linije u potpunosti odgovara drugom simetričnom dijelu. Po zakonu [[geometrija|geometrije]] svaka ljudska figura se smješta unutar neke sheme osporavajući stvarne oblike. Ta shema podrazumijeva uvijek oblike [[valjak|valjka]], [[kupa|kupe]] ili [[trapez]]a. To ujedno i objašnjava zašto ruke statua ostaju npr. čvrsto priljubljene uz tijelo jer su se jedino tako mogle smjestiti u idealnu shemu kojoj se pridavala važnost. Glava je uvijek izražajnija, više obrađena u odnosu na tijelo, na licu su naglašene oči, sumerske skulpture obično su ćelave, a od asirskih vremena kosa je redovno podijeljena razdjeljkom na sredini i često se spaja s velikom bogatom i gustom bradom.
Red 33:
Jedan od načina izražavanja koji se posebno razvio u Mesopotamiji je '''monumentalni [[reljef]]'''. Radi se o reljefu u kamenu na kojem se uvijek prikazuju grupne scene koje služi kao svojevrsno prisjećanje na političke, vojne ili vjerske događaje. To su plošni reljefi [[ikonografska perspektiva|ikonografske (vertikalne) perspektive]], dakle, svako tijelo zadržava svoju veličinu bez obzira na blizinu ili udaljenost, a veličina lika varira samo prema njegovoj društvenoj važnosti ([[hijerarhija]]). Tako je božanstvo veće od kralja, kralj od podanika, a ovi veći od neprijatelja. Namjera umjetnika je svaki dio tijela prikazati što jasnije, pa se lica uvijek javljaju u [[profil]]u, ramena frontalno, bokovi na pola, noge i ruke u profilu. Na taj način svaki dio tijela dobija najveću moguću jasnoću. Sve ove karakteristike primjenjuje i egipatska umjetnost. Postoji 5 vrsta mesopotamijskog reljefa koje dijelimo po mjestu gdje su se nalazili i temama koje prikazuju:
[[Datoteka:Relief Ur-Nanshe Louvre AO2344.jpg|mini|lijevo|Reljef u ploči sumerskog kralja Ur-Nanšea iz Lagaša, oko 2550. p. n. e., [[Louvre]], Pariz]] [[Datoteka:Assurbanipal op jacht.jpg|mini|lijevo|[[Asurbanipal]] u lovu, zidni reljef iz palače u [[Niva|Nivi]]]]
1. ''Stela'' je ploča vertikalno postavljena u funkciji nadgrobnog spomenika, uvijek ukrašena reljefom koji opisuje neki događaj, ali najčešće samo kroz jednu ključnu glavnu scenu, tako se cijelo zbivanje svodi samo na jedan događaj. Jedan od najboljih primjera je ''Naram-Sinova stela'' iz 2300. god. p. n. e. na kojoj Naram-Sin slavi pobjedu nad neprijateljem. To je obična kamena ploča, relativno laka, koja predstavlja kralja kao najveći lik kako se penje na planinu gazeći neprijatelje dok ga podanici slijede (Neuki Rimljani su je smatrali običnom nadgrobnom pločom). Najpoznatija je [[Hamurabijeva stela]] koja na vrhu prikazuje babilonskog kralja [[Hamurabi]]ja na tronu i podanika koji mu je ispod nogu, a niz cijelu stelu je klinastim pismom upisan prvi poznati skup zakona na svijetu (''[[Hamurabijev zakonik]]'').
2. ''Reljef u ploči'' obavezno ima otvor na ploči da bi se lakše postavljali na plohu zida. Ploče s otvorom imaju religijsku namjenu jer one nađene uglavnom prikazuju vršenje vjerskih obreda.
Red 41:
3. ''Reljef u stijeni'' obično slave historijske događaje.
4. ''Zidni reljefi'' su vrhunci reljefa koji su se razvili kada je carska (asirska) vlast bila najjača. Na zidovima palača s unutarnje strane slijede jedna za drugom kamene ploče na kojima su u plitkom reljefu prikazani poduhvati vladara, posebno ratovi i lov. Svi ti reljefi imaju dokumentarni značaj jer književni izvori potvrđuju da su se prikazani događaji desili. Na samim reljefima raspoređeni su i natpisi koji ih komentiraju. Najljepši prizori nalaze se na zidovima [[Asurbanipal]]ovog dvorca u [[Niva|Nivi]] iz 7 st. p. n. e. Događaji na reljefima nižu se postepeno i ilustriraju dijelove napisane historije. Karakterizacija likova postiže se određenim tipom frizure, posebnom odjećom ili određenim stavom, pa je tako uvijek vladar na prijestolju ili u ratnim kolima.
5. ''Reljefi na emajliranim opekama'' su dekorativni reljefi koji se razvijaju u novom Babilonu i njima su ukrašavane kapije i glavne ulice. Pokrivanje građevina emajliranom opekom trebalo je garantovati vječnost babilonskih građevina. Najljepši primjer je na ''Trijumfalnoj kapiji boginje [[Ištar]]''. Zidovi kapije su od opeke, a emajlirani reljef sa likovima životinja (lavovi, bikovi, zmajevi) je ravnomjerno raspoređen.
| |||