Razlika između verzija stranice "Urologija"

Već u starom [[Egipat|Egiptu]] oko [[1000. p. n. e.]] bio je poznat [[kateter]] za [[mokraća|mokrenje]]. Ovaj prvobitni kateter je bio sačinjen od [[bronca|bronze]]. Također su se sprovodile i [[operacija|operacije]] uklanjanja kamenca iz [[mokraćni mjehur|mokraćnog mjehura]]. I u staroj [[Grčka|Grčkoj]] su se liječnici bavili urološkim bolestima. [[Hipokrat]] je prvi klasificirao poremećaje mokrenja, te razlikovao poremećaje [[mikcija|mikcije]] od [[disurija|disurije]] (bolnog mokrenja), [[strangurija|strangurije]] (kapanja mokraće) i [[ishurija|ishurije]]. Nadalje, on opisuje nastajanje kamenca u mokraćnom mjehuru, ne savjetujući drugim ljekarima da operativno uklanjaju [[kamenac]]. (u čuvenoj [[Hipokratova zakletva|Hipokratovoj zakletvi]] stoji da ljekari ne smiju vaditi kamenac). Hipokrat je proučavao i oboljenja bubrega, a pošto mu iz vjerskih razloga nisu dopustili da vrši [[anatomija|anatomske]] studije ljudskih [[leš]]eva, sva ispitivanja su bila bazirana na promatranju pacijenata.

Prvi anatomski opisi prostate potiču od [[Herifilos]]a iz Halkedona [[300. p. n. e.]] Ovi opisi se baziraju na obdukciji leševa. Kasnije, [[Amonius]] iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]] oko [[250. p. n. e.]] poboljšava [[tehnika|tehniku]] vađenja kamenca putem njegovog drobljenja i vađenja pomoću [[kliješta]]. Odatle vodi i njegov nadimak ''Lithotom'' (grčki ''lithos'' - kamen)