Verzija na dan 13 januar 2014 u 18:36 pogledaj izvor 92.36.177.198 (razgovor) No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 13 januar 2014 u 18:46 pogledaj izvor C3r4 (razgovor \| doprinosi) Urednici 73.705 edits Odbijena zadnja izmjena teksta (od strane 92.36.177.198) i vraćena revizija 2271958 od Edinwiki Novija izmjena →
Red 2: {{Dinastija\| \| Ime = Kotromanići \| Grb= ~~\| Grb= [[File:Grb Kotromanica.jpg\|300px\|Grb Kotromanića iz XIV stoljeća]]~~ \| Roditeljska kuća = \| Država = [[Bosansko kraljevstvo\|Bosna]] Red 16: == Porijeklo == Porijeklo joj nije razjašnjeno (postoje različite spekulacije o tome, prikaz kojih se može naći u djelima [[Mauro Orbin\|Orbinija]] i [[Dominik Mandić\|Mandića]]). Neki autori su iznijeli uvjerenje da su Kotromanići njemačkog porijekla, zbog sufiksa ''-mann'' u njihovom imenu~~. Neki izvori navode da potiču od njemačkog vojvoda ''Cotromana'', koji je oko [[1230]]ih poslan u Bosnu od strane Ugarske~~. == Vjera == Nakon [[1340]]. godine, svi Kotromanići, osim [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne\|Stjepana Ostoje]] (koji je bio [[bogumili\|bogumil]]), su vladali kao [[rimokatoličanstvo\|rimokatolici]]. Iako su [[Vatikan]] i [[Ugarska]] vršili pritisak na njih zbog njihovih [[Hereza\|heretičkih]] uvjerenja (koje su odbacili da [[Srednjovjekovna Bosna\|Bosna]] ne bi bila meta [[Križarski ratovi\|križarskih ratova]]) oni su i nakon prelaska na [[Rimokatoličanstvo]] tajno podržavali [[Crkva bosanska\|Crkvu bosansku]].<ref name=Fine2> John Van Antwerp Fine, ''The Late Medieval Balkans, A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1987.</ref> ~~Posljedni Kotromanići su bili potpuno vjerni Katoličkoj Crkvi.~~ == Vladavina == Prvi poznati član dinastije, ban [[Prijezda I]]~~, kojem je po izvjesnim izvorima otac bio ''Radivoje''~~, bio je rođak i nasljednik bosanskog bana [[Matej Ninoslav\|Mateja Ninoslava]]. Prijezdu su naslijedili sinovi [[Prijezda II]] i [[Stjepan I Kotromanić\|Stjepan I]], zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime. Banovali su zajedno približno do [[1290]]. godine, a potom je čast bosanskog bana obnašao sam Stjepan. Oko [[1302]]. potisnuo ga je [[Mladen I Bribirski (Šubić)]], koji je zavladao kao "ban bosanski". Pri kraju njegove vladavine bansku čast u Bosni preuzeo je sin Stjepana I, [[Stjepan II Kotromanić\|Stjepan II]], najprije kao vazal [[Mladen II Bribirski (Šubić)\|Mladena II Bribirskoga]], a zatim kao samostalan vladar ([[1322]]-[[1353]]). Za njegove vladavine Bosna se znatno teritorijalno proširila. Njegova kćer, [[Elizabeta Kotromanić]], udala se za ugarsko-hrvatskog kralja [[Ludovik I Anžuvinski\|Ludovika I Anžuvinca]]. Stjepana II naslijedio je sin njegovog brata, [[Tvrtko I Kotromanić\|Tvrtko I]] (ban [[1353]]-[[1377]]; kralj [[1377]]-[[1391]]), najistaknutiji vladar dinastije. Od vremena njegove vladavine plemićki sabor (stanak) u Bosni birao je vladare isključivo iz roda Kotromanića. Tokom vladavine Tvrtkovog nasljednika, Stjepana Dabiše (1391-1395), ojačala je moć bosanskih velikaša [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić\|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], Pavla Radinovića i [[Sandalj Hranić Kosača\|Sandalja Hranića Kosače]], koji su utjecali na izbor pojedinih vladara u Bosni. Nakon kratke vladavine Dabišine udovice [[Jelena Gruba\|Jelene Grube]] ([[1395]]-[[1398]]), na bosansko prijestolje su došli [[Stjepan Ostoja]] ([[1398]]-[[1404]], [[1409]]-[[1418]]), [[Tvrtko II Kotromanić\|Tvrtko II]] ([[1404]]-[[1409]], [[1421]]-[[1443]]), [[Stjepan Ostojić]] ([[1418]]-[[1421]]), [[Stjepan Tomaš]] ([[1443]] -[[1461]]) i [[Stjepan Tomašević]] ([[1461]] - [[1463]]). Line 38 ⟶ 35: Dinastija Kotromanića je zbačena s osmanskim osvojenjem srednjovjekovne Bosne [[1463]]. godine, kada je pogubljen posljednji bosanski kralj [[Stjepan Tomašević]] ([[1461]]-[[1463]]). Zajedno s njim pogubljen je i njegov stric, [[Radivoj Ostojić]], te njegov rođak (Radivojev najstariji sin) Tvrtko. Muški članovi dinastije koji su preživjeli pad Bosne bili su dva unuka kralja [[Stjepan Ostoja\|Stjepana Ostoje]]: [[Ishak-beg Kraljević\|Šimun]] (mlađi sin Ostojinog mlađeg vanbračog sina, kralja [[Stjepan Tomaš\|Stjepana Tomaša]]) i Matija (najmlađi sin Ostojinog starijeg sina [[Radivoj Ostojić\|Radivoja]]), a moguće je da je u trenutku pada Bosne bio živ i treći Ostojin unuk, Đurađ (srednji sin Radivoja). Šimun je otišao u [[Istanbul]], primio [[islam]], postao poznat kao Ishak-beg Kraljević i dobio provinciju Karesi na upravu. Matija se posljednji put u izvorima spominje [[1465]]. godine. Đurađ se u izvorima spominje posljednji put [[1455]]. godine pa je moguće da je umro prije pada Bosne. == Svi poznati Kotromanići == * [[Prijezda I]] ;

Razlika između verzija stranice "Kotromanići"