Razlika između verzija stranice "Zvornik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamijena teksta (-],[ +], [)
Red 60:
== Historija ==
 
== Zvornik u srednjem vijeku ==
Zvornik se prvi put spominje u [[1410]]. godine, i to pod imenom Zvonik, a [[1519]]. pod sadašnjim nazivom Zvornik. Zvornički stari grad (tvrđava) nastao je znatno ranije, vjerovatno u vrijeme kada se na Drini ustalila granica izmedu [[Srbija|Srbije]] i [[Bosna|Bosne]] (to jest u drugoj polovini 13. ili na početku 14. vijeka). Podignut je na pogodnom mjestu gdje Drina polahko izlazi u plodnu ravnicu i gdje su od davnina prolazili i ukrštavali se važni putevi (posebno za [[Dubrovnik]] i [[Vrh Bosna|Vrh Bosnu]] i dolinom Drine do njenog ušća pa dalje za [[Sirmijum]]-[[Sremska Mitrovica]]). To je doprinijelo da se razvije grad, kao jedan od značajnijih trgovačkih centara. Uporedo sa privrednim razvojem Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja. Zato nije slučajno što su kasnije [[Osmanlije]] od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno [[sandžak]].
 
Zvornik je u starijoj prošlosti poznat kao srednjovjekovna tvrđava, naselje na rijeci [[Drina|Drini]], te kao sjedište [[Zvornički sandžak|Zvorničkog sandžaka]].
Zvorničku tvrđavu je po legendi napravila prokleta Jerina, žena Despota Stefana Brankovića, poznatija po gradnji grada Smedereva.
 
Prvi spomen Zvornika je iz [[1410]]. Prvobitno se naziva Zvonik po zvoniku tamošnjeg [[Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni|franjevačkog samostana]]. Tvrđava je smještena na uzvišenju Velavnik, a u podnožju tvrđave razvilo se jako podgrađe (Podzvonik, Subsuonich) sa stambenim, privrednim i vjerskim objektima a koje je bilo spojeno i zaštićeno zidinama i kulama tvrđave. Njegov razvoj diktiraju Dubrovčani koji tu imaju svoju jaku koloniju koja se razvija u periodu [[1415]]-[[1432]]. Kolonija je brojala 640 članova a njihov najveći broj dostignut je [[1428]], kada ih je bilo 238. Osnovna djelatnost je trgovina srebrom iz obližnjih rudnika, te zanatstvo. Poslije [[1432]]. dubrovačka kolonija se raseljava u [[Srebrenica|Srebrenicu]] i druge privredne centre u [[Podrinje|Podrinju]].
=== Osmanski period ===
 
U Zvorniku je bila i crkva [[Sveta Marija|sv. Marije]] i franjevački samostan ([[1423]]) kojima Dubrovčani ostavljaju imovinu u svojim testamentima ([[1426]] – vinograd i konja sa sedlom, [[1454]] - 15 dukata, [[1478]] - srebrni krst od 7 dukata).
 
Na čelu gradske uprave, kao [[gradski knez]] bio je Milut Pribisalić ([[1419]]-[[1426]]). Zvornik je imao svoje gradsko vijeće (Vijeće purgara) po saskom uzoru koje je vršilo upravu sa gradskim knezom i vojvodom. Grad je pripadao vlasteli braći [[Zlatonosovići]]ma, a od treće decenije 15. st. Despotovini (do [[1459]]). Grad je prvi put došao pod osmansku vlast [[1439]]/[[1440]], a konačno su Osmanlije zauzimaju Zvornik poslije pada Despotovine [[1459]]/[[1460]].
 
=== Osmanski period ===
[[Datoteka:Dzamija Begsuja 2.jpg|mini|Begsuja džamija u centru grada]]
Nakon pada Bosne pod osmanlijsku vlast formirana su tri sandžaka: Bosanski [[1463]]., Hercegovački [[1470]]. i Zvornički [[1480]]. Zvorničkom sandžaku pripadala je cijela sjeveroistočna Bosna.
Line 80 ⟶ 86:
Kadiluk Brvenik sa nahijama: Brvenik i Gošćanica <br />
 
Pod Osmanlijama grad Zvornik se proširuje tako da su nastala dva grada: Gornji i Donji grad. U novoj orijentalno-islamskoj fizionomiji istaknuto mjesto imaju carske džamije sultana Mehmeda II i Bajezita II, dok je crkva sv. Marije pretvorena u mesdžid. Most preko Drine u gradu je podignut između [[1548]]-[[1585]]. Razvija se [[brodogradnja]] obzirom na plovnost na Drini od Zvornika do ušća Save. Šire područje poznato je po gajenju vinove loze.
=== Postosmanski period ===
 
Franjevci su napustili samostan s crkvom sv. Marije [[1538]]. i prešli u istoimeni samostan u Gornjoj Tuzli. Već [[1541]]. prelaze u novopodignuti samostan na lokalitetu [[Gradovrh]], na oko 3 km sjeveroistočno od Donje Tuzle.
 
Kao nahija Zvornik pripada Smederevskom sandžaku do osnivanja Zvorničkog sandžaka oko [[1480]]. Tu je sjedište Zvorničkog sandžaka do [[1851]]. Od osmanskog osvajanja Zvornik je kadiluk. Zvornik je do [[1533]]. stekao status kasabe (50 zanatlija sa 18 različitih zanata). Poslije [[Mohačka bitka|Mohača]] ([[1526]]) Zvornik gubi stratešku važnost, ali je poslije [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]] ([[1699]]) ponovo zadobija.
 
U 18. st. Zvornik je sjedište kapetanije i smatra se najtvrđim gradom u Bosni („ključ Drine“). U gradu je bila osmanska vojna posada do [[1878]].
 
=== Postosmanski period ===
Godine [[1878]]. osmanlijsku vlast zamijenila je [[Austro-Ugarska]]. Zvornik je i dalje ostao kotarsko (sresko) sjedište, sa razvijenim zanatstvom i trgovinom. Iz popisa stanovništva [[1910]], vidi se da je grad te godine imao 732 kuće i 3.688 stanovnika, od čega 2.092 muslimana, 754 pravoslavaca, 185 katolika, 9 evangelista, 148 jevreja i 498 vojnih lica. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije ([[1918]]-[[1941]]) Zvornik je sjedište Sreza. Od [[1929]]. pripadao je [[Drinska banovina|Drinskoj banovini]] sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]]. U toku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], odnosno NOB-e ([[1941]]-[[1945]]), Zvornik je bio u sastavu Nezavisne države Hrvatske. Nakon Drugog svjetskog rata, Zvornik je središte sreza i općine, kasnije Međuopćinske regionalne zajednice (općine Zvornik, [[Bratunac]], [[Srebrenica]], [[Vlasenica]] i [[Šekovići]]).
 
== Literatura ==
 
* [[Hamdija Kreševljaković]], Stari bosanski gradovi, Naše starine 1, Sarajevo 1953, 13-14.
* [[Đoko Mazalić]], Zvonik (Zvornik) stari grad na Drini (Prilog bosanskoj arhitekturi srednjeg veka i turskog perioda), Glasnik Zemaljskog muzeja (Nova serija) 10, Sarajevo 1955, 73-116.
* [[Desanka Kovačević-Kojić]], Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godišnjak Društva istoričara BiH 16, Sarajevo 1965, 19-35.
* [[Adem Handžić]], Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, GDI BiH 18, Sarajevo 1970, 141-196.
* Д. Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Сарајево 1978, 58-60, 286, 289.
* D. Kovačević-Kojić, Franjevci u gradskim naseljima sredenjovjekovne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo 1995, 33-44.
* Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 36.
* [[Jelena Mrgić|Јелена Мргић]], Северна Босна, Београд 2008, 114-115, 183-185, 190, 215-216, 256, 320, 358-359, 364.
 
[[Kategorija: Topografija srednjovjekovne Bosne]]
 
== Geografija ==