Razlika između verzija stranice "Zaim Imamović"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 37:
U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz [[Tuzla|Tuzle]] i Sulejman Džakić. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. Često je sarađivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa [[Jozo Penava|Jozom Penavom]] tadašnjim rukovodiocem [[Tamburica|Tamburaškog]] [[Orkestar|orkestra]] Radio Sarajeva. Također je sarađivao sa veoma cijenjenim [[Harmonikaši|harmonikašem]] i vođom [[Narodni orkestar Radio Sarajeva|Narodnog orkestra Radio Sarajeva]] [[Ismet Alajbegović Šerbo|Ismetom Alajbegovićem-Šerbom]] sa kojim je bio nerazdvojan sve do njegove smrti 28. jula [[1987]]. godine, a na tekstove pisca [[Safet Kafedžić|Safeta Kafedžića]] je komponovao muziku. Također je sarađivao i sa tekstopiscem [[Nikola Škrbo|Nikolom Škrbom]].
Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave "Bosno moja poharana", a zatim "Sarajevo, behara ti tvoga". Od pomenute pjesme se nije odvajao, uvijek bi je među prvima stavljao na repertoar. Taj njihov zajednički biser je u pravom smislu obogatio bosanskohercegovački narodni melos.
Pored bosanskohercegovačkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos [[Sandžak (oblast)|sandžačkih]] [[Musliman|muslimana]], a pjesmu ”Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene” uvrstio je u svoj repertoar.
Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa [[Nada Mamula|Nadom Mamulom]], a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha [[Beba Selimović|Izetom Selimović-Bebom]]. A to su pjesme: ”Hajde dušo da ašikujemo”, ”Evo mene u tom kolu” Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača u dijalogu pjeva ”Hercegovačku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem ”Zvijezda tjera mjeseca”, ”Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovićem ”Zelen lišće goru kiti” (Đure Jakšića). Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između 60-ih i 70-ih godina.
Negdje 50-ih godina u tvornici ”[[Jugoton]]” iz [[Zagreb|Zagreba]], za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Zaim je izraziti [[tenor]], s lijepo obojenim glasom, jasnom [[dikcija|dikcijom]] i izrazitim smislom za melizmatičko ukrašavanje [[melodija]] koje je interpretirao.
Snimio je mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu.
Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploče pjevajući sa svojim sinom Nedžadom. Obišao je mnoge države i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Učesnik je karavana pod nazivom ”Sevdah putuje Evropom”. Svuda je dočekivan i ispraċen ovacijama. Predstavljao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji način. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zarađivao. Živio je od plate skromnog službenika Radio Sarajeva čiji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a počesto i bez putnih dnevnica se iste večeri morao vraċati u Sarajevo. Gostovao je u [[Pariz]]u, [[Beč]]u, [[Sofija|Sofiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a učestvovao je i na međunarodnom festivalu narodne muzike u [[maroko|marokanskom]] gradu [[Marrakech]] kao predstavnik [[Jugoslavenska radiotelevizija|jugoslavenske radiotelevizije]]. Također je predstavljao našu zemlju na Folklornom festivalu [[Mediteranske zemlje|mediteranskih zemalja]] u [[Alžir (grad)|Alžiru]].
Line 77 ⟶ 84:
== Uspjesi ==
Za cijeli svoj život drugovanja sa narodnom muzikom dobio je mnoga priznanja. RTV Sarajevo je snimila i u nekoliko navrataa emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamoviću pod nazivom ”[[Čovjek i vrijeme (TV emisija)|Čovjek i vrijeme]]”. Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, a u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom ”[[Sijelo na vrelu Bosne (TV emisija)|Sijelo na vrelu Bosne]]”, te u serijalu ”[[Priče o starim gradovima (TV emisija)|Priče o starim gradovima]]” i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom ”[[Meraklije (TV emisija)|Meraklije]]” urednika [[Vehid Gunić|Vehida Gunića]] i muzičkog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih pjesama odmah u početku emisije, a u podnaslovu ”Pjesme srca”.
Učesnik je mnogih festivala, naročito [[Festival Ilidža|festivala ”Ilidža”]] na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike. Na festivalu ”Ilidža 1969. godine” uz poznate muzičke stručnjake postaje i sam član žirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Među njima je i pjesma ”[[Lov lovio Muhareme]]”. Na melodiju davno nastalu u narodu, [[pjesnik]] [[Safvet-beg Bašagić]] darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju ”[[Evo ovu rumen ružu]]”. Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatrao je draguljem naše baštine.
==Najpoznatije interpretacije==
| |||