Razlika između verzija stranice "Evropska unija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Sematz (razgovor | doprinosi)
No edit summary
No edit summary
Red 2:
{{Starost}}
{{Evropska unija}}
'''Evropska unija''' (skraćeno: EU) je unija (zajednica) dvadeset sedamosam evropskih država.
Unija je oformljena pod sadašnjim imenom Ugovorom o Evropskoj uniji (više poznatim pod imenom [[Mastrihtski ugovor]]) [[1992]]. godine. Mnogi aspekti EU su postojali i prije potpisivanja ovog ugovora, preko raznih organizacija oformljenih '50.pedesetih godina dvadesetog vijeka.
 
Političke aktivnosti Evropske unije se ispoljavaju u mnogim sferama, od politike zdravstva i ekonomske politike do inostranih poslova i odbrane. U zavisnosti od razvijenosti svake zemlje ponaosob, organizacija Evropske unije se razlikuje u različitim oblastima. EU je definisana kao federacija u monetarnim odnosima, agrokulturi, trgovini i zaštiti životne sredine; konfederacija u socijalnoj i ekonomskoj politici, zaštiti potrošača, unutrašnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u spoljnoj politici. Glavna oblast na kojoj EU počiva je jedinstveno tržište koje se bazira na carinskoj uniji, jedinstvenoj moneti (usvojenoj od strane 12 članica), zajedničkoj agrokulturnoj politici i zajedničkoj politici u sferi ribarstva.
Red 60:
== Države članice i proširenja ==
{{Evropska_Unija_sa_imenima_država_(plava)}}
Od 1. januarajula 20072013. EU ima 2728 zemalja članica. Ukupna površina tih 2728 zemalja je 34.892324.685782 km². Da je jedinstvena zemlja, bila bi sedma po redu država u svijetu po površini. Broj građana EU (pod uslovima Mastrihtskog sporazuma) u 2728 zemalja je otprilike 485,5506 miliona (20072013). Bila bi dakle treća zemlja po redubroju stanovništva na svijetu, poslije Kine i Indije, da se radi o pravoj državi.
 
U periodu od 1952/. do 1958. godine šest osnivačkih zemalja EU bile su: [[Belgija]], [[Francuska]], [[Zapadna Njemačka]], [[Italija]], [[Luksemburg]] i [[Holandija]]. Dvadeset i jedna budućadvije zemljazemlje su im se pridružile u "talasima proširenja" koji su dati u slijedećoj tabeli:
Godina Države
* 1973. [[Danska]], Republika [[Irska]] i [[Velika Britanija]]
Red 74:
 
* Grenland, koji je sastavni dio Danske je na referendumu (1979) napustio sve evropske institucije 1985. godine.
* 1990. godine teritorija i stanovništvo Evropske Zajednicezajednice su uvećani kada se Istočna Njemačka ponovo ujedinila sa Zapadnom Njemačkom.
 
Prvo proširenje bilo je najproblematičnije od svih, kada su u tadašnju Evropsku Zajednicu trebale biti primljene Velika Britanija, Danska i Irska. Velika Britanija je za prijem aplicirala još 1961, no na prijem je morala čekati do 1973. Razlog za to predstavljalo je protivljenje francuskog predsjednika De Gola prijemu Velike Britanije zbog straha da će prijemom ove zemlje koja je održavala veoma bliske veze sa SAD, SAD imati uticaja na oblikovanje EZ. Ostale zemlje članice se nisu u toj mjeri odupirale prijemu Velike Britanije te su smatrale da će njenim ulaskom u EZ oslabiti dominantan uticaj Francuske. No, ni Francuzi nisu dovijeka mogli zaustavljati proširenje, pa je tako u Hagu De Golov nasljednik Pompidu 1969. glasao za nastavak pregovora o proširenju. Od izuzetnog je značaja ''package deal'' EZ koji kao protivuslugu Francuskoj za dozvolu proširenja EZ nudi da sama završi nacrt i strukturu zajedničke agrarne politike. Inače, ni Velika Britanija ni Danska nisu EZ vidjeli kao političku integraciju nego isključivo kao ekonomsku u kojoj će profitirati, a pitanje ograničenja nacionalnih suvereniteta se nije postavljalo.
Red 80:
== Buduće članice, ostale zemlje ==
 
[[Turska]], [[Makedonija]], [[Island]], [[Srbija]] i [[MakedonijaCrna Gora]] su zvanični kandidati. Evropskaza unijapristupanje saEU. HrvatskomIslandski iministar Turskomvanjskih pregovaraposlova odje 200516. juna 2013. godine, ainformisao HrvatskaEvropsku ćekomisiju bitio primljenanamjerama unovoizabrane Unijuislandske 1.vlade julada 2013..pregovore Makedonijao jošpristupu čekaEU zvaničnistavi početakna pregovoračekanje.
Države, kao što su npr. [[Norveška]] i [[Švicarska]] ne žele pristupiti EU. Norveška to ne želi učiniti jer je narodnim referendumom odbačeno njeno priključenje, ponajviše zbog euroskepticizma, dok npr. švicarski razlozi leže u tradiciji te države koja je vjekovima čuvala neutralnost. Norveška i Švicarska imaju posebne bilateralne sporazume sa EU, što im omogućava bescarinsku zonu, te na taj način njihova izolovanost od EU ne predstavlja probleme sa ekonomskog aspekta.
Na ovu temu pogledati i članak [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]].