Razlika između verzija stranice "Claude Debussy"

Claude Achille Debussy je rođen u [[Sain-Germain-en-Laye]]u [[1862.]] kao najstariji od petero djece. Njegov otac Manuel-Achille Debussy imao je vlastitu prodavnicu [[keramika|keramike]], a njegova majka je bila krojačica. Počeo je svirati [[klavir]] u četvrtoj godini kod [[Italija|italijanskog]] učitelja Ceruttijs. Godine [[1871]]. mladi Debussy je dobio pažnju Marie Mauté de Fleurville, koja je tvrdila da je [[Frédéric Chopin|Chopinova]] učenica i on joj je uvijek vjerovao, iako se nikada nije tačno utvrdilo je li to istina. Njegov talent je postao očit [[1872]]. kada je upisao [[Pariški Konzervatorij]] u dobi od jedanaest godina. Na konzervatoriju je proveo svojih sljedećih dvanaest godina života. Zai za to vrijeme studiraose je kompoziciju s [[Ernest Guirad|Ernestom Guiraudom]], [[muzička historija|muzičku historiju]]/[[Muzička teorija|teoriju]] s [[Louis-Albert Bourgault-Ducoudray|Louisom-Albertom Bourgault-Ducoudrayem]], harmoniju s [[Emil Durand|Émileom Durandom]], klavir s [[Antoine-François Marmontelo|Antoineom-François Marmontelom]], orgulje s [[Cesar Franck|Césarom Franckom]] i [[solfeggio]] s Albertom Lavignacom, kao isusreo s mnogim drugim važnim osobama iz tog razdoblja.

Već u početku Debussyjev talent je bio i više nego očit. Debussy je često eksperimentiraoeksperimentisao i izazivao stroga učenja Akademije. Više je volio disonance i intervale koji nisu bili popularni u to vrijeme. Poput [[Georges Bizet|Gorgesa Bizeta]], Debussy je bio brilijantnibrilijantan pijanistpijanista i mogao je imati profesionalnu karijeru da je tako htio. Djela koja je najčešće izvodio bila su [[Ludwig van Beethoven|Beethovenove]], [[Robert Schumann|Schumannove]] i Weberove sonate i Chopinova '''Balada broj 2''', stavak iz '''Klavirskog koncerta broj 1''' i Chopinov [['''Allegro de Concert]]''', relativno nepoznato djelo koje zahtijeva još viši stepen virtuoznosti nego ijedan drugi koncert.

Od [[1880]]. do [[1882]]. živio je u [[Rusija|Rusiji]] kao učitelj muzike djeci [[Nadedža von Meck|Nadežde von Meck]] koja je bila mecena Čajkovskog. Uprkos Meckovoj bliskosti s [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskim]], Čajkovski je imao mali ili nikakav uticaj na Debussyja. U septembru 1880. Nadežda von Meck je poslala Debussyjev [[Danse bohémienne]] ČajkovskomeČajkovskom na čitanje. Mjesec dana kasnije on joj je u pismu odgovorio: «{{Citat|To je veoma lijepo djelo, ali je daleko prekratko. Niti jedna ideja nije izražena u potpunosti, forma je užasno zgrčena i također nedostaje jedinstva}}.» Debussy nikada nije objavio to djelo; rukopis je ostao u porodici von Meck i kasnije je bilo prodano B. Shottovom sinu u [[Mainz|Mainzu]] gdje je objavljeno [[1932]]. Više uticaja na Debussyja je imalo njegovo blisko prijateljstvo s madame Casnier, pjevačicom koju je upoznao početkom svoga rada kao korepetitor kako bi zaradio nešto novaca. Ona je dala Debussyju emocionalnu i profesionalnu podršku i uticala je na njegove prve pjesme, inspiriraneinspirisane radom simbolistasimboliste [[Paul Verlaine|Paula Verlaina]].

Kao pobjedniku [[Prix de Rome|Prixa de Rome]] sa svojom kompozicijom '''L'Enfant prodigue''' pripala mu je stipendija na [[Académie des Beaux-Arts]] koja je uključivala i četverogodišnji boravak u [[Villa Medici|Villi Medici]], Francuskoj Akademiji u [[Rim]]u. Prema pismima koje je Debussy pisao madame Vasnier, možda kako bi stekao njenu naklonost, opisao je umjetničku atmosferu kao ustajalu, društvo dosadno, hranu lošu, samostanske prostore odvratne. Nisu mu odgovarali ni užici [[Rim|Rima]], niti mu se sviđala italijanska [[opera]]. Često je bio [[Depresija (raspoloženje)|depresivan]] i nije mogao komponovati, ali inspiraciju je našao u djelima [[Franz Liszt]]a.

Debussy je napokon napisao četiri djela koja su bila poslana Akademiji: simfonijsku pjesmu [[Zuleima]], prema tekstu [[Heinrich Heine|Heinricha Heinea]]; orklestralno djelo '''Printemps'''; [[Kantata|kantatu]] '''La damoiselle élue''' koju su kritikovali kao "bizarnu"; i '''Fantaisie''' za [[klavir]] i [[orkestar]]. Treće djelo je bilo prvo u kojem su se nazirale muzičke karakteristike njegovog kasnijeg opusa. Četvrto djelo je zasnovano na muzici [[César Franck|Césara Francka]] i kasnije ga je Debussy sam povukao. Akademija ga je opisala kao "provokativnog i neobičnog" i nadali su se nečem boljem od tako nadarenog studenta.

Za vrijeme njegove posjete [[Bayeruth|Bayeruthu]] 1888. - 1889. Debussy je bio pod uticajem vagnerijanske opere. Nakon smrti [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]] je umrogodine [[1883]]. i [[kult]] vagnerizma je bio na vrhuncu. Debussy je, poput mnogih mladih muzičara tog vremena reagovao pozitivno na Wagnerovu osjetilnost, kvalitetnu formu i jake harmonije, ali Wagnerova ekstrovertna emocionalnost nije bila po Debussyjevom ukusu. Wagnerov uticaj je vidljiv u "La damoiselle élue" i u djelu '''Cinq poéme de Baudelaire'''. Druge pjesme toga perioda, uglavnom verlainevskog ugođaja – '''Ariettes oubliées''', Trois mélodies (Tri melodije), i '''Fêtes galantes''' su više hirovitog ugođaja. Otprilike u to vrijeme Debussy je upoznao [[Erik Satie|Erika Satiea]] koji je imao sličan pristup kompozicijama i imenovanju djela. Tada su obojica kompozitora bili [[boem|boemi]] koji su se borili s [[Novac|novčanim]] dugovima.