Razlika između verzija stranice "Claude Debussy"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 20:
}}
'''Achille-Claude Debussy''' ([[22. august]] [[1862]]. - [[25. mart]] [[1918]].) bio je [[Francuska|francuski]] [[kompozitor]]. Stvarao je u okviru muzičkog [[impresionizam|impresionizma]], a zajedno s [[Maurice Ravel|Mauriceom Ravelom]], smatra se jednim od najistaknutijih predstavnika ovog muzičkog stila. On sam odbacivao je takav naziv kada se radilo o njegovim djelima. Debussy se smatra jednim od najoriginalnijih muzičkih umova na prelazu u [[20. vijek]]. Okretanjem od uglavnom [[Germani|germanskog]] načina muzičkog izražavanja i kompozitora poput [[Johann Sebastian Bach|Bacha]], [[Mozart|Mozarta]], [[Beethoven|Beethovena]], [[Johannes Brahms|Brahmsa]] do uključivanja ne-evropskih [[harmonija]], posebno [[Rusija|ruskih]] i [[Java (ostrvo)|javanskih]] Debussy je tražio modernu muziku koja će prenijeti emocije i
Njegova muzika predstavlja prelaz između muzike kasnog [[Romantizam|romantizma]] i [[Modernizam|modernizma]] 20. vijeka.
U francuskim književnim krugovima,
Živio je u razdoblju stalne [[Politika|političke]] nestabilnosti. Napustio je svoju prvu suprugu i nastavio održavati odnose s drugim udatim ženama. Samo njegova druga supruga Emma Bardac, zajedno sa njihovom kćerkom ''Chouchou'' je donijela trajnu [[ljubav]] u njegov život.
Debussy je umro od [[Rak (bolest)|raka]] u 55-oj godini života.
Red 31:
=== Rani život i studije ===
[[Datoteka:Debussy 1885.jpg|mini|desno|250px|Debussy u Villi Medici u Rimu, [[1885]]. godine, u sredini u bijeloj jakni]]
Claude Achille Debussy je rođen u [[Sain-Germain-en-Laye]]u [[1862.]] kao najstariji od petero djece. Njegov otac Manuel-Achille Debussy imao je vlastitu prodavnicu [[keramika|keramike]], a njegova majka je bila krojačica. Počeo je svirati [[klavir]] u četvrtoj godini kod [[Italija|italijanskog]] učitelja Ceruttijs. Godine [[1871]]. mladi Debussy je dobio pažnju Marie Mauté de Fleurville, koja je tvrdila da je [[Frédéric Chopin|Chopinova]] učenica i on joj je uvijek vjerovao, iako se nikada nije tačno utvrdilo je li to istina. Njegov talent je postao očit [[1872]]. kada je upisao [[Pariški Konzervatorij]] u dobi od jedanaest godina. Na konzervatoriju je proveo svojih sljedećih dvanaest godina života. Za to vrijeme studirao je kompoziciju s [[Ernest Guirad|Ernestom Guiraudom]], [[muzička historija|muzičku historiju]]/[[Muzička teorija|teoriju]] s [[Louis-Albert Bourgault-Ducoudray|Louisom-Albertom Bourgault-Ducoudrayem]], harmoniju s [[Emil Durand|Émileom Durandom]], klavir s [[Antoine-François Marmontelo|Antoineom-François Marmontelom]], orgulje s [[Cesar Franck|Césarom Franckom]] i [[solfeggio]] s Albertom Lavignacom, kao i s mnogim drugim važnim osobama tog razdoblja.
Već u početku Debussyjev talent je bio i više nego očit. Debussy je često eksperimentirao i izazivao stroga učenja Akademije. Više je volio disonance i intervale koji nisu bili popularni u to vrijeme. Poput [[Georges Bizet|Gorgesa Bizeta]], Debussy je bio brilijantni pijanist i mogao je imati profesionalnu karijeru da je tako htio. Djela koja je najčešće izvodio bila su [[Ludwig van Beethoven|Beethovenove]], Schumannove i Weberove sonate i Chopinova '''Balada broj 2''', stavak iz '''Klavirskog koncerta broj 1''' i Chopinov [[Allegro de Concert]], relativno nepoznato djelo koje zahtijeva još viši stepen virtuoznosti nego ijedan drugi koncert.
Od [[1880]]. do [[1882]]. živio je u [[Rusija|Rusiji]] kao učitelj muzike djeci [[Nadedža von Meck|Nadežde von Meck]] koja je bila mecena Čajkovskog. Uprkos Meckovoj bliskosti s [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskim]], Čajkovski je imao mali ili nikakav uticaj na Debussyja. U septembru 1880. Nadežda von Meck je poslala Debussyjev [[Danse bohémienne]] Čajkovskome na čitanje. Mjesec dana kasnije on joj je u pismu odgovorio «To je veoma lijepo djelo, ali je daleko prekratko. Niti jedna ideja nije izražena u potpunosti, forma je užasno zgrčena i također nedostaje jedinstva.» Debussy nikada nije objavio to djelo; rukopis je ostao u porodici von Meck i kasnije je bilo prodano B. Shottovom sinu u Mainzu gdje je objavljeno 1932. Više uticaja na Debussyja je imalo njegovo blisko prijateljstvo s madame Casnier, pjevačicom koju je upoznao početkom svoga rada kao korepetitor kako bi zaradio nešto novaca. Ona je dala Debussyju emocionalnu i profesionalnu podršku i uticala je na njegove prve pjesme, inspirirane radom simbolista Paula Verlaina.
Kao pobjedniku [[Prix de Rome|Prixa de Rome]] sa svojom kompozicijom '''L'Enfant prodigue''' pripala mu je stipendija na [[Académie des Beaux-Arts]] koja je uključivala i četverogodišnji boravak u [[Villa Medici|Villi Medici]], Francuskoj Akademiji u [[Rim]]u. Prema pismima koje je Debussy pisao madame Vasnier, možda kako bi
Debussy je napokon napisao četiri djela koja su bila poslana Akademiji: simfonijsku pjesmu [[Zuleima]], prema tekstu
Za vrijeme njegove posjete [[Bayeruth|Bayeruthu]] 1888. - 1889. Debussy je bio pod uticajem vagnerijanske opere. [[Richard Wagner]] je umro [[1883]]. i [[kult]] vagnerizma je bio na vrhuncu. Debussy je, poput mnogih mladih muzičara tog vremena
▲Za vrijeme njegove posjete Bayeruthu 1888. - 1889. Debussy je bio pod uticajem vagnerijanske opere. [[Richard Wagner]] je umro [[1883]]. i kult vagnerizma je bio na vrhuncu. Debussy je, poput mnogih mladih muzičara tog vremena reagirao pozitivno na Wagnerovu osjetilnost, kvalitetnu formu i jake harmonije, ali Wagnerova ekstrovertiranost emocionalnosti nije bila po Debussyjevom ukusu. Wagnerov uticaj je vidljiv u La damoiselle élue i u djelu Cinq poéme de Baudelaire. Druge pjesme toga perioda, uglavnom verlainevskog ugođaja – Ariettes oubliées, Trois mélodies (Tri melodije), i Fêtes galantes su više hirovitoga ugođaja. Otprilike u to vrijeme Debussy je upoznao Erika Satiea koji je imao sličan pristup kompozicijama i imenovanju djela. Tada su obojica kompozitora bili boemi koji su se borili s finansijskim dugovima.
== Muzički stil i djela ==
=== Otac impresionizma u muzici ===
Line 79 ⟶ 80:
Zadnje Debussyijevo orkestralno djelo, [[balet]] [[Igre (Debussy)|Igre]] ('''Jeux''') iz [[1912]]., napisano za Ruske balete [[Sergej Djagiljev|Sergeja Djagiljeva]], sadrži neke od njegovih najčudnijih harmonija i tekstura u obliku što se slobodno kreću kroz vlastito polje spajanja motiva. U početku je ovaj balet bio zasjenjen [[Posvećenje proljeća (Stravinski)|Posvećenjem proljeća]] [[Igor Stravinski|Igora Stravinskog]], napisanog iste godine kao i Jeux, a koji je premijerno izveo isti baletni ansambl samo dvije sedmice poslije. Nekoliko decenija poslije kompozitori kao što su [[Pierre Boulez]] i [[Jean Barraque]] su pokazali sličnosti sa [[Serijalizam|serijalizmom]] u radu [[Anton Webern|Antona Weberna]]. Ostala, kasnija djela, uključujući i balete [[Khamma (Debussy)|Khamma]] iz [[1912]]. i '''Kutija igrački'''(La boîte à joujoux) iz [[1913]]. su ostala nedovršene orkestracije, ali su ih kasnije dovršili Charles Koechlin i Andre Caplet, koji su također pomogli Debussyju s orkestracijom '''Giguesa''' iz '''Images pour orchestre''' i '''Le martyre de St. Sebastien'''.
Druga serija '''Preludija za klavir''' iz ([[1913]].) ističu Debussya u vrhu avangarde, koji ponekad koristi disonantne harmonije da bi probudio raspoloženja i slike (pogotovo u tajanstvenoj '''Canope'''). Pijanist [[Claudio Arrau]] smatrao je djelo jednim od najvećih Debussyjevih preludija: {{Citat|Čudo je da je stvorio, s tako malo nota, nešto ovako duboko}}.
Iako je '''Pelleas''' bila jedina završena Debussyjeva opera, započeo je nekoliko opera koje su ostale nezavršene, a njegova padajuća koncentracija, stalno odugovlačenje i slabo [[zdravlje]] su mogući razlozi. Završio je neke djelimične muzičke nacrte i neka neobjavljena libreta za opere koje se zasnivaju na [[Edgar Allan Poe|Poeovim]] djelima: [[Vrag iz zvonika (Debussy)|Vrag iz zvonika]] (''Le diable dans le beffroi'') iz [[1902]]. – [[1912]].) i [[Pad kuće Usher]] ''La chute de la maison Usher'' iz [[1908]]. – [[1917]].), kao i za opere koje je razmatrao, a zasnivale su se na ''[[Kako vam drago (William Shakespeare)|Kako vam drago (Williama Shakespearea)]] i '''La legende de Tristan''' J. Bediera.
Line 86 ⟶ 87:
== Privatni život ==
Debussy je vodio nemiran privatni život. Sa 18 godina započeo je osmogodišnju aferu s madame [[Blanche Vasnier]], ženom uglednog pariškog [[Advokat|advokata]]. Vezu je prekinuo Debussyjev odlazak u [[Rim]]. Nakon povratka u [[Pariz]], živio je u divljem [[Brak|braku]] s [[Gabrielle Dupont]] devet godina, a zatim se [[1899]]. oženio za njenu prijateljicu Rosalie (Lily) Texier. Iako je Texier bila nježna, praktična žena koju su voljeli Debussyjevi prijatelji i saradnici, njega je nervirala njena ograničenost i nedostatak osjećaja za muziku.
Zbog toga je napustio Texier [[1904]]. i pošao za Emmom Bardac, ženom pariškog [[Bankarstvo|bankara]] i majkom jednog od njegovih studenata. Nasuprot Taxier, Bardac je bila profinjena, briljantan sagovornik i bila je amaterska pjevačica. Izbezumljena Texier, kao i Dupont prije nje, pokušala je počiniti samoubistvo [[Pištolj|pištoljem]].
Line 95 ⟶ 96:
== Smrt ==
[[Datoteka:Debussy's grave.jpg|desno|mini|200px|Debussyjev grob u Parizu]]
Umro je u Parizu, [[25. mart]]a [[1918]]. od [[rak debelog crijeva|raka]] [[debelo crijevo|debelog crijeva]]. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] situacija u Francuskoj je bila očajna i okolnosti nisu dopuštale da se održi počasni javni pogreb ili ceremonija s nekrolozima. Pogrebna povorka prošla je kroz puste ulice, uništene njemačkim napadima. Sahranjen je na malom groblju ''[[Cimetière de Passy]]'', izolovanom iza '''Trocadéra'''.
[[Francuska kultura]] od onda slavi Debussyja kao jednog od najistaknutijih predstavnika Francuske.
Line 104 ⟶ 105:
* blještavi prelazi i cijela mreža oblika koji skreću pažnju s povremenog nedostatka [[tonalitet]]a
* česta upotreba paralelnog nizanja akorda koji, u
* bitonalnost ili barem bitonalni [[akord]]i
* upotreba cjelotonske i [[Pentatonska ljestvica|pentatonske ljestvice]]
Line 113 ⟶ 114:
=== Matematička struktura u njegovim djelima ===
Budući da je Debussy obraćao pažnju na raspoloženje i boju pri komponovanju, neobično je za otkriti da (prema jednom autoru) mnoga njegova najveća djela imaju strukturu prema [[Matematika|matematičkim]] modelima i to bez upotrebe klasične strukture poput [[Sonata|sonatnog]] oblika. Howat pretpostavlja da neka Debussyjeva djela mogu biti podijeljena u odlomke koji odražavaju [[Zlato|zlatni]] rez, često prema brojevima standardnog [[Fibonaccijev niz|Fibonaccijevog niza]]. Ponekad se čini da ti odlomci prate standard odlomaka ukupne strukture. U drugim djelima naglašavaju druge važne osobine muzike. Na primjer: Uvod u [[Razgovor vjetra i mora (Debussy)|Razgovor vjetra i mora]] ("Dialogue du vent et la mer") i u '''Moru''' može se podijeliti u 5 odlomaka po 21, 8, 8, 5 i 13 taktova po dužini. Središte zlatnoga reza nalazi se u 34 taktu ove strukture i nagoviješteno je
== Uticaj na ostale kompozitore ==
Claude Debussy, uz druge značajne kompozitore poput Igora Stravinskog, tražio je da istražuje nove i inovativne načine za proširenje harmonijskog
Claude Debussy je naširoko smatran
== Vanjski linkovi ==
Line 124 ⟶ 125:
== Reference ==
{{reflist}}
{{Commonscat}}
| |||