Prilikom [[Austro-Ugarska|austrougarske]] okupacije [[BiHBosna i Hercegovina|Bosne]], priključio se snagama otpora, zbog čega je interniran u mjesto Olomouc u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]]. Po povratku iz zatočeništva odlazi u [[Istanbul]] na studije, a u domovinu se vraća [[1887]]. godine, kada biva postavljen za upravitelja Fevzije medrese u Banja Luci, a [[1898]]. i za upravitelja [[ruždija|ruždije]]. Na tom mjestu ostaje do [[1914]]. godine, kada je postavljen za okružnog [[muftija|muftiju]] u [[Tuzla|Tuzli]], gdje je dočekao i kraj rata i formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa viđenijim [[musliman]]ima osnovao je [[1919]]. političku stranku, jugoslovensku muslimansku organizaciju, i bio njen prvi predsjednik. Na izborima ze Ustvotvornu skupštinu [[1920]]. izabran je za narodnog poslanika. Nakon rascjepa u stranci, on osniva novu političku organizaciju, ali ne osvaja nijedan politički mandat. Godine [[1925]]. premješten je za muftiju u Banja Luku, a [[1929]]. je penzionisan.
