Razlika između verzija stranice "Bettino Craxi"

Bettino Craxi (24. Februar 1934 - 19. JanuaryJanuar 2000) - Italijanski [[političar]] i [[premijer]] sa najdužim stažom u poslijeratnoj historiji Italije (1983 - 1987). Za vrijeme njegovog mandata [[Italija]] je imala jak ekonomski rast ali je ostao najviše upamċen kao tragičan simbol devastirajuċeg korupcijskog skandala i kao političar koji je uništio talijansku socijalističku partiju ([[PSI]]). Nekoć poznat kao neprikosnoveni [[autoritet]] na međunarodnoj političkoj sceni svoje posljednje godine života provodi u egzilu u Tunisu[[Tunis]]u, liječeċi svoje narušeno zdravlje i okrivljujuċi one koji su uzrokovali njegov pad. Iako je bio veliki taktičar nedostajala mu je strateška vizija i iza sebe je ostavio samo ruševine jednog političkog sistema.

Rodio se u Milanu[[Milan]]u kao sin sicilijanskog advokata. Upisao je fakultet ali ga je ubrzo napustio da bi se posvetio politici. Pridružio se [[PSI]] i postao članom regionalnog izvršnog komiteta sa samo 18 godina. Bio je izraziti anti-komunista i 1976 postaje sekretar PSI. 16 godina kasnije Craxi je odolijevao napadima rivala i uspio je zadržati položaj sekretara PSI. Za vrijeme njegovog mandata partija je uspjela poveċati rezultate na evropskim izborima 1989., sa 9.6% na 14.8%.

Craxi je započeo svoju političku karijeru kao [[reformist]] i [[modernist]], naglašavajuċi potrebu za uspostavom morala u javnom životu nakon učestalih političkih skandala.

Iako je zagovarao fiskalnu disciplinu, standard života partijskih lidera nimalo nije nalikovao na život radničke klase. 1983. Craxi je postao premijer Italije. [[Karikaturist]] [[Giorgio Forattini]] nacrtao ga je u čizmama i sa crnom košuljom Benita Mussolinija.

Craxi je prekinuo tradiciju poslušnosti prema američkoj vladi tako što je odbio da izruči palestinskog lidera Abu Abbasa koji je oteo turistički brod [[Achille Lauro]].

Za vrijeme njegova dva mandata uspio je da smanji inflaciju ali ništa se nije poduzelo ka smanjivanju masivnog deficita u budžetu. [[Mafija]] je imala slobodu kretanja i djelovanja u južnoj Italiji.

Craxi je bio blizak prijatelj tada medijskog magnata Silvija Berlusconija. Kada je [[1984]]. [[magistrat]] proglasio Berlusconijeve tri nacionalne televizijske mreže nelegalnima Craxi je sve te odluke poništio. Magistrat ga je na kraju optužio da je primio novčani mito u visini od 100 miliona engleskih funti, pa je on morao da podnese ostavku na poziciju sekretara partije 1993. Godinu dana kasnije bio je prisiljen da pobjegne u egzil u [[Tunis]].

Nakon što je obolio od dijabetesa, svoje zadnje godine je proveo pišuċi knjigu o [[Giuseppe GaribaldijuGaribaldi]]ju, heroju talijanskog jedinstva kao i novinske članke iz svoje vile pokraj mora u mjestu Hammamet u Tunisu.