'''Ričerkar''' je oblik instrumentalne [[Kompozicija|kompozicije]] koja se koristila u kasnoj [[Renesansa|Renesansirenesansi]] i ranom [[Barok|Barokubaroku]]. Ričerkar je po tadašnjem začenju označavao oblik rane [[Fuga|fuge]], najčešće ozbiljnog karaktera u kojem se koriste duge notne vrijednosti. Ali pojam ričerkar ima znatno širu historijsku uptrebuupotrebu.
Ričerkar se dijeli na dva tipa: istozvučno dijelodjelo, sa ponekim promjenama i prelazima, slično [[Tokata|tokati]]; i dijelodjelo podjeljeno u odjeljke koje počinju imitativno, sa malim promjenama. Drugi tip je bio važniji jer je predhodnik [[Fuga|fuge]] kojim je zamjenjen tokom [[Barok|Baroka]]baroka.
Drugi tip ričerkara se pojavio sredinom [[16. vijek|XVI stoljećavijeka]] i razvijao se uporednouporedo uz [[Motet|motet]] sa kojim dijeli mnoge imitacijskihimitacijske proceduraprocedure. [[Kompozitor|Kompozitori]]i su stvarali transkripcije [[Motet|moteta]], ali samo za [[instrument]] (obično [[lutnja]] ili [[klavir]]). Pošto tekst [[Motet|moteta]] više nije bio dostupan kao strukturna jedinica, morao se pronaći drugi metod muzičke organizacije; varijacijska forma je korištena.
Neka dijeladjela koja se nisu razlikovala od [[Fuga|fuge]] su nazvana ''ričerkar'' čak i do vremena [[Johann Sebastian Bach|Bacha]], uz razliku da su notne vrijednosti obično bilabile dužaduže i da su bila ozbiljnijaozbiljnije. Dobri primjeri za ovo su tro-dijelnitrodjelni i šesto-dijelnišestodjelni ričerkar iz The Musical Offering od [[JohannJohanna SebastianSebastiana Bach]]Bacha.
