Razlika između verzija stranice "Matija Mažuranić"

[[ImageSlika:Mmazuranic.jpg|frame|right|Matija Mažuranić]]

Putopisac, brat poznatijeg [[Ivan Mažuranić|Ivana]], pisca ''Smrti Smail-age Čengića''. Polazio je [[Njemačka|njemačku]] školu u rodnom mjestu, završivši kovački zanat. Često putuje ([[Crna Gora]], [[Srbija]]), posebno u nekoliko navrata [[Bosna|Bosnom]]. Godine [[1841]]. ponovno je u Novom, bavi se i zanatom i poljoprivredom, ali i knjigom i uopće kulturnim pitanjima. Godine [[1847]]. nalazi se u [[Beč]]u, [[1848]]. ponovo u Bosni (u [[Sarajevo|Sarajevu]], na dvoru Fazli-paše Šerifije). Bosna i [[Orijent]] kao da su ga privlačili neodoljivom snagom. Sačuvana pisma govore a tome kako je Matija bio svjestan da zapušta ženu i obitelj, ali se oteti nije mogao. Tako on potkraj [[1848]]., u jednom pismu braći kaže doslovno: “Ja"Ja ne znam kad ću se povratiti kući, jer sam, bojim se, samo za ovu zemlju stvoren. [[Turska|Turci]] me jako ljube radi velike mudrosti, kako kažu, a [[raja]] sve većma i većma povjerenje u me stavlja, i otud ne more drugo slijediti nego [[mitra]] na glavi ili kolac u dupe”dupe". Poslije Sarajeva otišao je Matija čak i do [[Carigrad]]a (iako se datumi ne mogu tačno utvrditi), a legende tvrde i dalje, do [[Suez]]a i [[Egipat|Egipta]]. Svakako, godine [[1852]]. Matija je ponovo u Novome i tu živi sve do oboljenja [[1879]]. Ugledan poduzetnik i bogat građanin svoga rodnog mjesta, Matija kao da je bio unaprijed određen da nemirno završi, čak i onda kad je odlučio suprotno: da se preda povučenom životu i smirenom radu. Počeli su se javljati simptomi pomračenja uma i on je umro u sanatoriju poznatog liječnika [[Krafft-Ebing]]a, kraj [[Graz]]a, [[17. april]]a [[1881]].

Taj putopisni “biser"biser hrvatske proze”proze", kako ga je nazvala kritika, nema ni patriotskih tirada ni naglašene utilitarne tendencije, bez obzira nato što su piščeva zapažanja o Bosni bila od velike koristi [[Hrvatski preporod|hrvatskim preporoditeljima]], a posebno [[Ivan Mažuranić|Ivanu Mažuraniću]] pri pisanju njegova poznatog [[ep]]a. Tako se Matija Mažuranić ovom jednostavnom putopisnom knjižicom, zahvaljujući svojem osjećaju za čisti, izvorni narodni jezik i izričaj, za pravi realistički detalj, ali i za dobroodabrani opis običaja i odnosa medu ljudima, za [[Legenda|legendu]] i [[Anegdota|anegdotu]] — nametnuo kao vrhunski hrvatski preporodni pisac, i to upravo u žanru putopisa, dakle književnoj vrsti koja naslućuje i [[Poezija|poeziju]], i [[esej]] i [[Kritika|kritiku]] — otvarajući na taj način puteve daljnjim naporima da se hrvatska književnost digne na razinu prave umjetnosti.

[[CategoryKategorija:hrvatskiHrvatski pisci|Mažuranić, Matija]]