Razlika između verzija stranice "Jelena Branković (Mara)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 53:
 
Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski [[Rim]], svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine.
 
=== Odnosi s Dubrovnikom ===
 
Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]] tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu - kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu [[1463]]. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj [[Matija Korvin]] nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.<ref name="Fine"> John Van Antwerp Fine, ''The Bosnian Church: a new interpretation : a study of the Bosnian Church and its place in state and society from the 13th to the 15th centuries'', East European quarterly, 1975.</ref>
 
=== Život u Splitu ===
Kraljica Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u [[Split]]u, u benediktinskom manastiru [[Sveti Stjepan pod borovima]]. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u [[Šibenik]] ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je [[1466]]. godine napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.<ref name="Ibrahimagić"> Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref>
 
Kraljica Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u [[Split]]u, u benediktinskom manastiru [[Sveti Stjepan pod borovima]]. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u [[Šibenik]] ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je [[1466]]. godine napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.<ref name="Ibrahimagić"> Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref>
 
=== Mara u Osmanskom carstvu ===
 
Godine [[1474]]. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini [[1477]]. godine kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. Godine [[1485]]. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana [[Bajazid II|Bajazida II]] i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.<ref name="Ibrahimagić"/>