'''Ekvivalentni sadržaj karbona''' [[čelik|čelične]] [[legura|legure]] odnosi se na metod mjerenja maksimalne [[tvrdoća|tvrdoće]] i [[zavarivost]]i legure, na osnovu hemijskog sastava te legure. Veće koncentracije karbona i drugih legirajućih elemenata, kao što su [[mangan]], [[hrom]], [[silicijumsilicij]], [[molibden]], [[vanadijum]], [[bakar]] i [[nikl]], povećavaju tvrodoć, a smanjuju sposobnost zavarivosti materijala. Svaki od ovih materijala nastoji uticati na tvrdoću i zavarivost čelika na različite načine, što se može iskoristiti kao metod upoređivanja kako bi se prosudila razlika u tvrdoći između dvije legure sastavljene od različitih materijala. Ekvivalentni sadržaj karbona je najčešće koristen standardni metod, međutim, postoje i drugi, kao što su [[Schaeffler-Delongov dijagram|ekvivalentni sadržaj nikla]] i [[Schaeffler-Delongov dijagram|ekvivalentni sadržaj hroma]] (obično se koristi zajedno sa [[Schaeffler-Delongov dijagram|Schaeffler-Delongovim dijagramom]], kada se smatra preciznijim za mjerenje zavarivosti). Najčešća formula, koja se koristi za izračunavanje ekvivalentnog sadržaja karbona, glasi:
