Razlika između verzija stranice "Milka Planinc"

'''Milka Planinc''' ([[Žitnić]] kod [[Drniš]]a, [[21. novembar]] [[1924]]. - [[Zagreb]], [[7. oktobar]] [[2010.]].) bila je hrvatska [[političar]]ka i [[komunisti|komunistkinja]].

U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] stupila je u [[partizani|partizanski]] pokret, najprije u Hvarsko-viškom partizanskom odredu, a kasnije je bila vodni delegat, pa, sve do svršetkazavršetka rata, [[komesar]] čete za vezu XI. dalmatinske brigade. Na kraju rata imala je čin [[poručnik]]a.

Od [[1947.]]. Milka živi u [[Zagreb]]u gdje najprije radi u poduzeću Elektri, a potom u Dalekovodu. [[1949.]]. staje na čelo [[Agitprop]]a za [[Trešnjevka|Trešnjevku]], nakon čega slijedi njezin uspon u političkom životu [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]] i [[SFRJ]]. Tako je obavljala sljedećeslijedeće dužnosti:

* sekretar Narodne skupštine [[Trešnjevka|Trešnjevke]] [[1957.]];

* gradska sekretarka za kulturu [[Zagreb]]a [[1961.]]-[[1963.]];

* republički sekretar za prosvjetu [[1963.]]-[[1965.]];

* predsjednica Sabora [[1967.]]-[[1971.]].

Slamanjem [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], Milka Planinc dolazi na čelo Centralnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] ([[1972.]]-[[1982.]]), gdje odlučuje, na prijedlog [[Josip Vrhovec|Josipa Vrhovca]], o hapšenju „proljećara.“ Prema njezinojnjezoj izjavi bili su to: [[Franjo Tuđman]], [[Marko Veselica]], [[Dražen Budiša]], [[Šime Đodan]], [[Vlado Gotovac]], [[Hrvoje Šošić]] i još nekoliko osoba.

[[1977.]] godine protiv nje je unutarpartijske intrige vodio [[Josip Vrhovec]], nomeđutim zaštitio ju je sam [[Josip Broz Tito]].

Bila je predsjednica Saveznog izvršnog vijeća [[SFRJ|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] od [[16. maj]]a [[1982.]] do [[15. maj]]a [[1986.]]. Za njenog mandata je donesen [[Dugoročni program ekonomske stabilizacije]]. Jedina je žena u historiji koja je bila premijerka jedne socijalističke zemlje. Umrla je 7. oktobra 2010. u [[Zagreb]]u.

{{izvori|2reference}}