Razlika između verzija stranice "Paavo Nurmi"

'''Paavo Nurmi''', ([[13. juni]] [[1897]] – [[2. oktobar]] [[1973]]), [[Finska|finski]] [[atletika|atletičar]], ostao je poznat u historiji sporta[[sport]]a kao "leteći Finac" i najveći dugoprugaš svih vremena. Od [[1922]] do [[1931]] Paavo Nurmi poboljšao je sve svjetske rekorde na stazama od 1.500 do 20.000 metara, i ukupno je 25 puta rušio svjetske rekorde!. Legendom je postao još dok je bio živ: prvi je sportista kojemu je za života podignut spomenik!. Bio je specifična ličnost, šutljiv, povučen, ničim se nije previše isticao, osim svojom veličinom na atletskoj stazi. Trenirao je trčeći sam, a zvali su ga ''čovjek sa štopericom'', jer je, i na treninzima i na utrci, njegov glavni protivnik najčešće bilo – vrijeme.

Na Olimpijskim igrama 1920. u [[Antwerpen]]u, [[1924]] u [[Pariz]]u i [[1928]] u [[Amsterdam]]u Paavo Nurmi je osvojio ukupno devet zlatnih i tri srebrne olimpijske medalje. Podvig koji je obilježio njegovu karijeru i ušao u olimpijsku legendu postignut je na Igrama u Parizu, kad je osvojio pet (5) zlatnih medalja, a kruna tih Igara su njegove antologijske pobjede, [[10. juli]] [[1924]]. godine, na 1500 i 5000 m, koje je ostvario (izvori se tu razlikuju) u razmaku od, negdje stoji 30-ak, negdje 50, ali nikako više od 90 minuta!. Namjeravao se natjecati i na Olimpijskim igrama u [[Los Angeles]]u, 1932 godine, i to u [[Maraton|maratonu]] ali je odlukom nadležnih instanci MOO-a, u skladu s onovremenim krutim [[amater]]skim načelima, bio doživotno diskvalificiran jer je ustanovljeno da je [[1925]]. godine, za 55 nastupa u dvoranama širom Amerike, naplatio više od 250.000 dolara, za ono vrijeme basnoslovan novac!. Uoči Olimpijskih igara u Helsinkiju, 1952 Medunarodni olimpijski odbor rehabilitirao je Nurmija, a Finci su mu dodijelili čast da [[Olimpijske igre|zapali olimpijski plamen]].