Razlika između verzija stranice "15. grupa hemijskih elemenata"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-dobiva +dobija)
m robot Mijenja: tr:Azot grubu; kozmetičke promjene
Red 1:
'''Elementi 15. grupe''' [[periodni sistem elemenata|periodnog sistema elemenata]] su:
* [[Dušik]] (N)
* [[Fosfor]] (P)
* [[Arsen]] (As)
* [[Antimon]] (Sb) i
* [[Bizmut]] (Bi)
 
Elementi ove grupe, kao i elementi [[14. grupa hemijskih elemenata|14. grupe]], imaju dosta različite osobine; od [[nemetali|nemetala]] dušika i fosfora, preko polumetala (arsen i antimon) do [[metal (hemija)|metala]] (bizmut). Zanimljivo je da su tri posljednja tri elementa ove grupe (arsen, antimon i bizmut) bili poznati mnogo prije dušika i fosfora, koji su izolovani u 18. i [[17. vijek]]u, respektivno. Međutim, ta otkrića, koja su načinili [[alhemija|alhemisti]] iz 15. vijeka, su zaboravljena.<ref>Gary L. Miessler, Donald A. Tarr: ''Inorganic chemistry'', 3. izdanje, Pearson Prentice Hall, Northfield, Minnesota, str.272-274</ref>
 
== Elementi ==
Dušik i fosfor su tipični [[nemetal]]i i daju [[oksid]]e kiselog karaktera. Arsen i antimon su [[polumetali]] i njihovi oksidi su amfoternog karaktera, dok je bizmut tipični [[metal]] i daje samo bazične okside. Konfiguracija posljednjeg [[energetski nivo|energetskog nivoa]] elemenata ove grupe je ns<sup>2</sup>np<sup>3</sup>. Porastom [[atomski broj|atomskog broja]] pravilno raste [[atomski radijus]], opada [[elektronegativnost]] i [[ionizacijski potencijal]] (opada nemetalni karakter).
 
=== Dušik ===
{{Glavni|Dušik}}
'''Dušik''' (nitrogen) je sastavni dio Zemljine atmosfere. Sačinjava je oko 78,1% (volumenski) te je najrasprostranjeniji element na [[Zemlja|Zemlji]]. Uspješno je izoliran iz zraka tek [[1772]]. godine od strane grupe naučnika [[Rutherford]]a, [[Cavendish]]a i [[Scheele]]a, koji su neovisno izdvojili komponente [[zrak]]a ([[kisik]], dušik i [[ugljen dioksid]]).
Red 18:
Tečni dušik (na temperaturi od -196,15 <sup>o</sup>C) se često upotrebljava kao praktično rashladno sredstvo koje je pogodno za proučavanje reakcija [[superprovodljivost]]i, rashlađivanje destilacionih frakcija i u mnoge druge svrhe.
 
=== Fosfor ===
{{Glavni|Fosfor}}
'''Fosfor''' je prvi izolirao H. Brandt 1669. godine iz urina. Dao mu je ime ''fosfor'' ([[grčki jezik|grč.]] ''phos'' - svjetlost i ''phoros'' - davati), pošto je svijetlio u mraku u prisustvu kisika. Fosfor ima mnogo [[alotropija|alotropskih]] modifikacija. Najčešći je ''bijeli'' fosfor, koji se javlja u dvije modifikacije: &alpha;α-P<sub>4</sub> (kubični) i &beta;β-P<sub>4</sub> (heksagonalni). [[Kondenzacija|Kondenzacijom]] tečnog i gasovitog fosfora (oba sadrže tetraedarsku P<sub>4</sub> molekulu) daje &alpha;α-formu, koja se polahko pretvara u &beta;β-formu na temperaturama iznad -76,9 <sup>o</sup>C. Tokom spore oksidacije na zraku, &alpha;α-P<sub>4</sub> emitira žuto-zelenu [[svjetlost]], [[fosforescencija|fosforescenciju]] koja je poznata još i antičkih vremena. Bijeli fosfor koji se nekad upotrebljavao u proizvodnji [[šibice|šibica]] je veoma otrovan te je zamjenjen drugim materijalima, naročito crvenim fosforom i P<sub>4</sub>S<sub>3</sub>. Bijeli fosfor se zbog velike reaktivnosti mora držati pod vodom. Zagrijavanje bijelog fosfora bez prisustva kisika daje amorfni crveni fosfor koji postoji u niz alotropskih modifikacija. Postoji i tzv. ''crni'' fosfor koji se dobija iz bijelog fosfora zagrijavanjem na veoma visokoj [[temperatura|temperaturi]].
 
=== Ostali elementi ===
{{Glavni|Arsen}}
{{Glavni|Antimon}}
Red 75:
|}
<small><sup>a</sup> alfa-P<sub>4</sub>
<br />
<sup>b</sup> sublimira na 615 <sup>o</sup>C
<br />
<sup>c</sup> približna vrijednost
</small>
 
== Reference ==
{{reference}}
 
Red 117:
[[sv:Kvävegruppen]]
[[th:นิคโตเจน]]
[[tr:NitrojenAzot grubu]]
[[vi:Nhóm nitơ]]
[[zh:氮族元素]]