Razlika između verzija stranice "Tupoljev Tu-144"

Prauzor je poletio prvi put [[31. decembar|31. decembra]] [[1968]]. u blizini Moskve, što je dva mjeseca prije prvog leta Concordea! [[Zvučni zid]] je probio prvi put [[5. juni|5. juna]] [[1969]]., a [[15. juli|15. jula]] [[1969]]. postao je prvi komercijalni (civilni) avion koji je probio čarobnu granicu od 2 [[Mach|Macha]]a.

Razvoj Tu-144 mnogi povezuju sa [[industrijsko uhođenje|industrijskim uhođenjem]] protiv [[Francuska|francuske]] kompanije [[Aérospatiale]] koja je proizvodila Concorde, iako je Tu-144 poletio prvi. Kad je [[Sergej Pavlov]] (službeni predstavnik [[Aeroflot|Aeroflota]]a u [[Pariz|Parizu]]u) uhapšen [[1965]]., imao je detaljne nacrte [[kočni sistem|kočnog sistema]], [[stajni trap|stajnog trapa]] i [[kostur|kostura]]a Concordea. Još jedan agent imenom [[Sergej Fabijev]], koji je uhapšen [[1977]]., posjedovao je cijele nacrte prauzora Concordea unazad [[1960te|1960ih]] godina. Međutim, to su bili nacrti u ranom razdoblju razvitka Concordea i nisu mogli pomoći sovjetskim graditeljima u daljnjem samostalnom razvitku aviona, nego su poslužili samo kao grubi uvid u rad graditelja Concordea.

Sličnost Tu-144 sa britansko-francuskim nadzvučnim avionom bila je na prvi pogled velika, međutim razlike u upravljanju, [[navigacija|navigaciji]] i [[pogon|pogonskom sistemu]] bile su značajne. Također kao i [[Shuttle Buran]] program, koji je bio odgovor na [[Space Shuttle]] program, na kraju je ispao sasvim različit od svog [[Sjedinjene Američke Države|američkog]] predstavnika. Tu-144 bio je u nekim tehnološkim pogledima napredniji avion. Značajne nadogradnje i promjene napravljene su na prauzoru Tu-144 (serijski broj 68001). Također značajna razlika je u tome što Tu-144 nije imao zahtjevne [[krivulja|krivulje]] na svom tijelu kao Concorde, nego je umjesto njih koristio [[stabilnosna zakrilca]] kako bi mogao uspješno letjeti i pri malim [[brzina|brzinama]]ma.

Na [[Paris Air Show|Paris Air Showu]]u [[3. juni|3. juna]] [[1973]]. razvojni program doživio je veliki slom kad se prvi serijski proizvedeni Tu-144S (registracije 77102) srušio. U [[zrak|zraku]]u je napravio presnažan okret nadolje. Pokušavajući se uspraviti iz smrtonosnog poniranja, on se raspao uslijed prevelikih vršnih [[sila]] koje kostur nije mogao podnijeti te se srušio uništeći petnaest kuća i ubivši svu šesteročlanu posadu i osmero ljudi na zemlji.

Razlozi ove tragične nesreće ostaju nerazjašnjeni i danas. Popularna je teorija koja kaže kako je Tu-144 bio prisiljen izbjeći sudar sa francuskim [[lovac|lovcem]] [[Mirage]], koji je pokušao uslikati njegova stabilnosna zakrilca, koja su bila vrlo napredno napravljena. Zbog toga su, navodno, francuska i sovjetska vlada bile u tajnom sporazumu kako bi prikrile ovu činjenicu. Francuski izvještaj s mjesta nesreće je nijekao postojanje lovca Mirage, možda zato jer je učestvovao u industrijskom uhođenju.

Slijedeća teorija govori kako su Sovjeti uspjeli pronaći [[crna kutija|crnu kutiju]] i dekodirati podatke. Razlog je, navodno, promjena postavki unošenja podataka u [[samoustaljujući upravljač]] od strane [[inženjer|inženjera]]a prije samog uzleta. Te promjene su napravljene kako bi Tu-144 pokazao bolja svojstva u zraku od [[Concorde|Concordea]]a za vrijeme pokaznog leta. Nažalost, te su postavke loše utjecale na one tvorničke koje su, uslijed pogrješke zbog netačno unešenih podataka, počele pokazivati prevelike vrijednosti za [[stepen uspinjanja]], koji je doveo do [[slom uzgona|sloma uzgona]] i konačno do nesreće.

Aeroflot počinje iznova letjeti sa novim Tu-144D na dužem putu između Moskve i [[Khabarovsk|Khabarovska]]a [[23. juni|23. juna]] [[1979]]. To je bilo moguće zahvaljujući učinkovitijim motorima [[RD-36-51]]. Nakon pedeset pet putničkih letova, Tu-144D je obavio još dodatnih sto dva i tada se prestao koristiti u putničke svrhe.

Iako je posljednji komercijalni putnički let bio 1978., proizvodnja Tu-144 nije prestala još narednih šest godina, sve do [[1984]]. kada je nepotpuna izgradnja Tu-144D registracije 77116 prestala. Tokom 1980.-ih posljednja dva aviona su bila korištena za [[laboratorij|laboratorijske]]ske pokuse, uključujući i istraživanje oštećivanja [[ozon|ozona]]a na velikim visinama.

Ranih 1990.-ih bogata poslovna žena [[Judith DePaul]] i njena kompanija [[IBP Aerospace]], pregovarali su s [[NASA|NASA-om]] i Tupoljevom (kasnije s [[Rockwell|Rockwellom]]om i [[Boeing|Boeingom]]om). Predložili su Tu-144 kao pokusni avion za Veliko Brzinski Komercijalni program (High Speed Commercial Research program), u namjeri kako bi napravili drugi naraštaj nadzvučnih putničkih aviona. Godine [[1995]]. Tu-144D (registracije 77114, napravljen [[1981]]. i sa samo 82 sata i 40 minuta leta) uzet je iz spremišta i nakon opsežnih preinaka, koje su koštale 350 miliona američkih dolara, stvoren je '''Tu-144LL''' (pri čemu je "LL" kratica za "Flying Laboratory", t. j. leteći laboratorij). Napravio je sveukupno 27 letova [[1996]]. i [[1997]]. godine. Godine [[1999]]., iako je program bio uspješan, prekinut je zbog nedostatka novčanih sredstava.

U lipnju [[2001]]. godine Tu-144LL je prodan preko Internetske aukcije za 11 miliona američkih dolara. Međutim, avion se ipak nije prodao, kako potvrđuje [[TEJAVIA]], jer kupac nije mogao popisati ugovor. Potpisivanje ugovora je spriječila ruska vlada, zato jer Tu-144LL ima ugrađene naprednije NK-321 motore (preuzeti od [[bombarder|bombardera]]a [[Tu-160]]) koji pripadaju vojnom djelokrugu i zbog toga ne smiju izvan granica [[Ruska Federacija|Ruske Federacije]].

Godine [[2005]]. na [[Moscow Air & Space Show|Moscow Air & Space Showu]]u Randall Stephens pronašao je NK-321 motore kako stoje na izložbi, odvojeni od svog Tu-144LL, a sam Tu-144LL je doslovce hrđao na Tupoljevom pokusnom uporištu u [[Gromov|Gromovu]]u.

Jedini Tu-144 koji je dostupan javnosti izvan Rusije je Tu-144D koji se nalazi u [[Sinsheim Auto & Technik Museum|Sinsheim Auto & Technik Museumu]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Tamo je prevezen u sastavnim dijelovima 2001., gdje ponosno stoji u svojim izvornim Aeroflotovim bojama tik do Concordea. Očito je sudbina htjela da dva aviona ispred svog vremena završe u muzejima, i to jedan pored drugog, i ustupe mjesta današnjim podzvučnim i sporijim avionima.

* [[Concorde]]