Razlika između verzija stranice "Rabindranath Tagore"

"Gitandžali", koji je u nas prevođen kao "Žrtveni pjev", "Pjevačeva žrtva" i "Pjesme darovnice", zbirka je sastavljena od 103 pjesme u prozi. Većina pjesama u zbirci nastale su u najtmurnijem razdoblju Tagoreova života, u vremenu kada su uzastopne porodične tragedije (smrt žene, pa kćerke, zatim najmlađeg sina) prekinule bujicu njegove razuzdane ljubavne lirike. Pjesme je preveo sam pjesnik na engleski jezik, 1912. godine, iz triju svojih knjiga religioznih pjesama, koje su u originalu pisane u čvrstim metričkim oblicima, sa rimama, organizirane u pravilne strofe, a većina njih se pjevaju po melodijama što ih je Tagore komponirao.

Jedna za drugom, Tagoreove poetske zbirke - "Vrtlar" (ili "Gradinar", 1913.), "Mladi mjesec" (1913.) i druge, njegove drame - "Čitra" (1913.), "Kralj tamne sobe" (1914.) i druge, osvajale su publiku u Europi, uklopivši se sasvim u drugi val simbolističkog strujanja u zapadnoeuropskim književnostima. Shvaćen u Europi kroz nekoliko desetljeća kao izraziti predstavnik europskoga kasnog simbolizma, objašnjavan redovito usporedbom sa Psalmima ili drugim tekstovima europske književne tradicije, Tagore se može sasvim razumjeti tek u kontekstu indijske književne tradicije.