Razlika između verzija stranice "Rusini"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ja:ルシン人 |
m robot Mijenja: an:Rusins; kozmetičke promjene |
||
Red 15:
}}
[[Datoteka:Rusyn flag.svg|mini|desno|250px|Zastava Rusina]]
'''Rusini''' ([[njemački jezik|njemački]]:''Ruthenen'', ''Russinen'') - samonaziv za Ukrajince do [[19. vijek
== Rusini u Bosni i Hecegovini ==
Red 23:
Razlozi njihovog doseljavanja su ekonomske prirode: agrarna prenaseljenost u njihovom zavičaju, niske dnevnice poljoprivrednih radnika na spahijskim imanjima i nerazvijena [[industrija]].
Rusine u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] je privukla propaganda koja se širila po [[Austro-Ugarska
Najveća koncentracija doseljenih Rusina (Ukrajnaca) u Bosni i Hercegovini bila je na području [[Prnjavor]]a u okrugu [[Banja Luka]]. Ovo područje, kao i druga područja u sjeverozapadnoj [[Bosna (regija)|Bosni]], bilo je slabo naseljeno nakon [[
Prve godine za one doseljenike, koji su dobili državnu zemlju, bile su veoma teške. Trebalo je iskrciti površine zemljišta pod šumom, podiči kuće i druge prateče objekte, zemljište pripremiti za [[poljoprivreda|poljoprivrednu]] proizvodnju, snaći se za prehranu između dvije ili do prve žetve. [[Bosanski jezik|Jezik sredine]], iako [[Slavenski jezici|slavenski]] i srodan, sa dosta istih riječi, ali različitih po značenju, nije se poznavao pa su iskrsavali i oko toga problemi. Uslijed teškog rada i slabe ishrane mnogi doseljenici su umirali od iscrpljenosti i gladi. Međutim, kako navodi monah reda svetog Vasilija Velikog, Josif Grodski, jedan od hroničara naseljavanja u svojoj knjizi ''Položaj Rusina u Bosni'', objavljenoj [[1909]]. godine, u tim teškim trenutcima pomagalo je i domaće stanovništvo. Grodski navodi slučaj kad Musliman u Celincu vrši prikupljanje hrane za jednog siromašnog Rusina (Ukrajinca), a [[Hrvati]], preko monaha Trapista iz Banja Luke i [[Katoličanstvo|rimo-katoličke]] crkve oko zadovaljanja vjerskih potreba.
Red 62:
=== Kulturno prosvjetne organizacije u Rusina(Ukrajinaca) u Bosni i Hercegovini ===
* Rusinska čitaonica društva "Prosvita" u [[Prnjavor]]u [[1909]].godine;
* Čitaonica u selu Kamenica [[1912]].godine;
* Ukrajinski kružok (kasnije RADA) u [[Sarajevo|Sarajevu]] za vrijeme Austro-ugarske uprave u BiH;
* Amaterska grupa u Prnjavoru [[1919]].godine;
* Rusinsko narodno prosvjetno društvo u Kozarcu [[1928]].godine;
* Filijale ukrajinskog društva "Prosvita" iz [[Zagreb]]a u Prnjavoru, Srpcima, Mujincima, Banja Luci, Staroj Dubravi, Kozarcu i Kamenici, otvorenim [[1934]]. godine, te u Hrvacanima i Gajevima otvorenim [[1935]]. godine;
* Ukrajinska Matica (1935. godine) u Banja Luci;
* Čitaonica "Markijan Saskević" u Kozarcu (1935. godine);
* Ukrajinska čitaonica u Prnjavoru (1935. godine);
* Kulturno-prosvjetno drustvo "Taras Sevčenko" u Prnjavoru (pred [[Drugi svjetski rat]]);
* Čitaonica (sa statutom ukrajinskog drustva Prosvita iz Zagreba) u Kozarcu ([[1940]]. godine);
* Čitaonica Prosvite u [[Devetina|Devetini]];
* Kulturno-prosvjetno društvo "Bogdan Lepki" u Lisnji ([[1951]]. godine);
* Kulturno-prosvjetno društvo "Ivab Kotljarevski" u Hrvacanima;
* Kulturno-prosvjetno društvo "Ukrajinac" u Devetini;
* Kulturno-prosvjetno društvo "Ivan Franko" u Trnopolju kod Kozarca;
* Kulturno-umjetnicko društvo "Taras Sevčenko" u Banja Luci ([[1966]]. godine);
* Porodicni oktet "Hemoni" na Vučijaku kod Prnjavora ([[1990]]. godine).
Poslije Drugog svjetskog rata ukrajinske kulturne grupe postojale su još u prijedorskom srezu (u selu Jakupovci, Kozarusa i Maricka) i Derventi sa filijalom u Kalenderovcima.
Rad ukrajinskih kulturnih društava u Bosni i Hercegovini u periodu 1945.-1990. godine kordinirale su sljedeće organizacije:
* Ukrajinski narodni savjet 1951. godine;
* Savez ukrajinskih drustava u Banja Luci;
* Regionalni ukrajinski savez u Banja Luci ([[1968]]. godine);
* Regionalni savjet za narodnosti Bosanske krajine ([[1980]].-[[1985]]. godine);
* Komiteti pri Opštinskim organizacijama SSRN BiH i
* Koordinacioni komitet po pitanju međunacionalnih odnosa pri Međuopštinskoj konferenciji SSRN BiH u Banja Luci ([[1989]]. godine).
== Religija ==
Red 96:
U Bosni i Hercegovini su bile osnovane sljedeće ukrajinske grkokatoličke parohije:
* [[Prnjavor]] ([[1897]]/[[1900]]),
* [[Devetina]] (1900),
* [[Stara Dubrava]] ([[1906]]),
* [[Banja Luka]] ([[1910]]),
* [[Kozarac]] (1910),
* [[Derventa]] (1910),
* [[Lišnja]] ([[1931]]),
* [[Lepenica]] ([[1930]]/[[1933]]),
* [[Kamenica]] (1933),
* Cerovljani ([[1934]]),
* Hrvaćani ([[1941]]).
Međutim, [[Drugi svjetski rat]], koji je prepolovio brojnost Ukrajinaca (Rusina) u Bosni i Hercegovini, uzrokovao je ukidanje parohija u Hrvačanima, Staroj Dubravi (1945), Lepenici (1945) i Kamenici (1945).
Red 116:
Na čelu grkokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini, od njenog osnivanja do danas bili su:
* Andrija Segedi, kao prvi i tada jedini svećenik;
* Josip Zuk (eng.Zhuk), generalni vikar (1910-1913),
* Oleksij Bazjuk, apostolski administrator (1914-1924) i vikar (1924-1927);
* Franjo Latković, vikar (1928-1955);
* Grigorije Biljak, vikar (1955-1977);
* Aleksandar Biljak, bosansko-slavonski dekan(1966)
* Petar Ovad, dekan (1985-
Trenutno u Bosni i Hercegovini djeluje još pet ukrajinskih grkokatoličkih (rusinskih) parohija. To su: Prnjavor, Lisnja, Devetina, Banja Luka i Kozarac.
Red 128:
Osim grkokatolika Ukrajinaca (Rusina) u Bosni i Hercegovini postoji i nekoliko porodica pravoslavnih Ukrajinaca (Rusina). Oni žive u Dabraku kod Hrvačana. Njima služi [[Srbi|srpsko]]-pravoslavni svećenik o. Zlatko Gatarić.
Za vrijeme [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]] (Jugoslavije) nekoliko hiljada Ukrajinaca
[[Kategorija:Slaveni]]
[[an:
[[bg:Русини]]
[[cs:Rusíni]]
| |||