Razlika između izmjena na stranici "Mihalj Kertes"

m
Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom [[Državna bezbjednost|Državne bezbjednosti]], uoči [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]], proputovao diljem oblasti naseljenih Srbima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u [[Nikšić|Nikšiću]]: "Ovde ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na levoj obali [[Neretva|Neretve]] i sa glavnim gradom [[Dubrovnik|Dubrovnikom]]."<ref name=vreme/>
 
Nakon toga je postavljen na čelo službe Državne bezbednosti Saveznog minstarstvaministarstva unutrašnjih poslova, i (gotovo tajno) za pomoćnika federalnog ministra inostranih poslova [[Petar Gračanin|Petra Gračanina]].<ref name=glas/> Premijer [[Milan Panić]] ga je otjerao nakon incidenta na [[Londonska konferencija|Londonskoj konferenciji]], kada je otkriveno da je nagovorio [[Vladislav Jovanović|Vladislava Jovanovića]] da nosi [[prisluškivač]], da bi on mogao da prisluškuje konferenciju.<ref name=vreme>{{cite web|title=Čudesni svet Bracike Kertesa|url=http://www.vreme.com/arhiva_html/520/12.html|publisher=[[Vreme]]|date=2000-12-20|accessdate=2007-09-07| language=Serbian}}</ref> Povezan je s formiranjem paravojnih srpskih formacija u Hrvatskoj (posebno u [[Istočna Slavonija|Istočnoj Slavoniji]]) i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] 1992 i 1993.<ref name=dobbs>{{cite web|title=Crash of Yugoslavia's Money Man|url=http://www.washingtonpost.com/ac2/wp-dyn/A524-2000Nov28?language=printer|author=Michael Dobbs|publisher=[[Washington Post]]|date=2000-11-29}}</ref>
 
Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne Uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz sjenke. Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim ofšor bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.<ref name=dobbs/>. Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i bogom carine. <ref name=vreme/> Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije [[UN]]-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duvanskih i naftnih proizvoda, u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin [[Marko Milošević|Marko]], koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme [[Philip Morris]] u Jugoslaviju.<ref name=dobbs/> Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.<ref name=dobbs/>