Razlika između verzija stranice "Mihalj Kertes"

Godine 1991. nakratko se sakrio od očiju javnosti a zatim je, pod pokroviteljstvom [[Državna bezbjednost|Državne bezbjednosti]], uoči [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]], proputovao diljem oblasti naseljenih Srbima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], dijeleći oružje lokalnim Srbima. U julu 1991, izrekao je još jednu "historijsku" rečenicu u [[Nikšić|Nikšiću]]: "Ovde ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na levoj obali [[Neretva|Neretve]] i sa glavnim gradom [[Dubrovnik|Dubrovnikom]]."<ref name=vreme/>

 

 

Nesumnjivi "vrh" Kertesove karijere je pozicija direktora Savezne Uprave carina, na koju je postavljen 1993, i koju je držao do 2000. Ta pozicija mu je omogućavala da nametne kakvu god taksu je htio na uvoz i izvoz roba, a funkcija carina je bila punjenje državnog budžeta iz sjenke. Carine su bile finansijski izvor široke lepeze operacija, od finansiranja paravojnih snaga u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko pranja novca u inostranim ofšor bankama, do punjenja džepova ljudi bliskih Miloševiću.<ref name=dobbs/>. Tokom svoje "vladavine", bio je čovjek kome je Milošević neograničeno vjerovao, a proglašavan je i bogom carine. <ref name=vreme/> Korupcija, nepotizam, krijumčarenje i iznuđivanje novca su stupili na snagu u carinskoj službi. Sankcije [[UN]]-a nametnute državi su značile pretvaranje visokoprofitnog prometa roba, posebno duvanskih i naftnih proizvoda, u šverc, koji je postao privilegija odabranih. Jedna od osoba koji su enormno profitirale od takve situacije je bio i Miloševićev sin [[Marko Milošević|Marko]], koji je imao suštinski monopol nad uvozom cigareta firme [[Philip Morris]] u Jugoslaviju.<ref name=dobbs/> Sa svoje pozicije, Kertes je dijelio ogroman broj poklona, uglavnom vozila i luksuzne robe, i to nerazvijenim selima, raznim lokalnim i državnim predstavnicima, te raznim pripadnicima specijalne policije, vojske i paravojnih formacija.<ref name=dobbs/>