Razlika između verzija stranice "Pad Osmanskog Carstva"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Datoteka The_ottoman_empire_and_its_successors_(1923)_-_Ottoman_empire_in_1801.png je uklonjena i obrisana je na Commonsu od strane Eusebius razlog: Missing essential information: source, license and/or permission. |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-skupina +grupa) |
||
Red 28:
Cijelo carstvo je bilo građeno oko sultana, ali ovaj sultan nikada nije napustio svoju palaču i imao je povjerenja samo u nekoliko savjetnika. Za razliku od drugih evropskih zemalja, npr. u Njemačkoj gdje bi se oslabljeni premijer mogao zamjeniti jačim, u Osmanlijskom carstvu niko nije mogao zamjeniti slabog sultana. Dok se nalazio u svom egzilu, carstvo je nastavilo propadati. [[Egipat]] je već dugo vremena bilo samo nominalno vezano za Istanbul, a u [[1882]]. Velika Britanija je priključila Egipat u svoju imperiju, kako bi kontrolisala [[Suecki kanal]]. [[1896]]. godine je se [[Kreta]] pobunila i dobila [[Grčka|grčku]] pomoć. Pobuna se vrlo brzo pretvorila u rat između Osmanlijskog carstva i bivše provincije. Po prvi put nakon nekoliko vijekova, Osmanlijsko carstvo je izvojevalo pobjedu bez strane pomoći. Grčka je napadnuta sa sjevera, a osmanlijske trupe su marširale prema jugu i stigle sve do [[Thermopylae]], nakon čega je grčki kralj Đorđe I pristao na primirje. Grčka je izgubila djelove [[Makedonija|Makedonije]], a morala je platiti i ratnu odštetu Istanbulu. Ipak, Kreta je dobila gotovo potpunu autonomiju, kako bi se zadovoljile Britanija i Rusija, koje nisu htjele vidjeti kršćanske stanovnike pod turskom vlašću.
Turska vojna pobjeda nije zaustavila podizanje drugih pobuna i revolucija. Sastanak u [[Pariz]]u [[1902]]. je skupio vodstvo "[[Mladi Turci|Mladih Turaka]]", grupa koju su sačinjavali studenti, turski nacionalisti sa željom da prekinu veze s nazadnim carstvom. U Bugarskoj i Makedoniji su [[Terorizam|teroristi]] počeli bombardovati osmanlijske banke i vladine zgrade, zahtjevajući potpunu nezavisnost. Dvije pobune su se udružile [[1908]]. kaad se vojna regimenta, stacionirana u Makedoniji, pobunila i pobjegla u planine. Njima su se pridružili makedonski pobunjenici kao i veliki broj Mladih Turaka. Ova
Uskoro su se i druge regimente u Bugarskoj i Rumeliji pobunile, kao i mnogi anatolski vojnici koji su poslani da uguše pobunu. Abdul Hamid nije imao izbora nego da pristane na zahtjeve pobunjenika. Ustav je usvojen, osnovan je i parlament, a Abdul Hamid je sada bio vođa Osmanlijske ustavne monarhije. Ubrzo nakon prvih izbora, koje je KSP lako dobio, izvršen je kontraudar od strane konzervativnih vojnih oficira. Iapk, udar nije uspio oboriti novu vladu, uglavnom zbog sposobnosti nepoznatog oficira [[Kemal Ataturk|Mustafe Kemala]]. Kada su liberali saznali da je sultan pomagao državni udar, odlučili su da sultan mora sići s vlasti. Tako je izdata ''fatva'', a duga vlast Abdula Hamida II je okončana.
| |||