Poljski Tatari
Poljski Tatari – izraz za Tatare koji žive na bivšim teritorijama Poljsko-Litvanske Unije. Ranije su se nazivali i litvanskim Tatarima ili litvansko-poljskim Tatarima.[1]
Historija
urediTatari su se naselili u Velikoj kneževini Litvaniji od kraja 14. stoljeća, uglavnom u okolini Vilniusa, Trakaja, Grodna i Kaunasa, a od 17. stoljeća i u Koroni, uglavnom u Voliniji i Podoliji, a krajem stoljeća u regiji Suwałki. Zvali su se Lipki ili Muslimani. Ime Lipka nastalo je od turskog imena Litvanije.
Najčešće su to bile političke izbjeglice koje su pripadale tatarskim starješinama Zlatne Horde i Krima, koje je princ Vitold rado dočekao i naselio u zemlju kao ljudi obveznici vojne službe. Takav bjegunac koji je tražio utočište kod Vitolda bio je kan Zlatne Horde, Tochtamysz, koji je 1395. pobjegao u Litvaniju od svog protivnika. Posljednje grupe političkih emigranata iz tatarskog područja stigle su u Veliko vojvodstvo početkom 16. stoljeća.
U drugoj polovini 17. i 18. stoljeća, tatarsko plemstvo je u velikoj mjeri postalo polonizovano, dok su Tatari u gradovima podlegli bjeloruskim uticajima. Godine 1673., zbog negiranja njihovog plemstva, dio poljsko-litvanskih Tatara pridružio se vojsci sultana Mehmeda IV, ali se ubrzo većina njih vratila na poljsko-litvansku stranu. Kao rezultat primirja u Žuravnu, porodica Lipków trebala se vratiti pod tursku vlast.
U međuratnom periodu (1918–1939) oko 5,5 hiljada Tatara živjelo je unutar poljskih granica. Tatari su zadržali svoj vjerski identitet, tradiciju porijekla i običaje. Tokom Drugog svjetskog rata, Tatari su pretrpili velike gubitke, posebno među inteligencijom. Nakon rata, unutar poljskih granica ostala su dva sela, koja su zadržala tatarski karakter; oba se nalaze u današnjoj provinciji Podlaskie (Bohoniki i Kruszyniany).
Sadašnjost
urediTatari su etnička manjina čije je članstvo izjavilo 1.828 poljskih državljana tokom nacionalnog popisa stanovništva i stanova 2011. godine.[2] Tatari žive u autohtonim tatarskim kolonijama u regiji Białystok (Bohoniki i Kruszyniany) i gradovima Białystok, Sokółka, Dąbrowa Białostocka, Varšava i Gdańsk.[3]
Tatari u Poljskoj izgubili su znanje tatarskog jezika, a ostali su vjerni muslimanskoj vjeri. Djelovanje Muslimanske vjerske zajednice u Republici Poljskoj igra značajnu ulogu u životu tatarske manjine.[3]
Reference
uredi- ^ "tatarski - Dziedzictwo językowe Rzeczypospolitej". inne-jezyki.amu.edu.pl (jezik: poljski). Arhivirano s originala, 28. 5. 2022. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ "Ludność. Stan i struktura demograficzno-społeczna. Narodowy Spis Powszechny 2011" (PDF). stat.gov.pl (jezik: poljski). 2013. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ a b "Tatarzy". Mniejszości Narodowe i Etniczne – Portal Gov.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 6. 6. 2022.
Vanjski linkovi
uredi
- "Tatarzy w Polsce". tatarzy.pl. Pristupljeno 6. 6. 2022.