Pines

Pines Breučki je bio jedan od vođa velikog ilirskog ustanka protiv rimljana od 6. - 9. god. pne. Pripadao je panonskom plemenu Breucima koji su naseljavali područja današnje sjeveroistočne Bosne i Hercegovine i dijelove istočne Slavonije u Hrvatskoj. Od 12. godine pne. Breuci su bili pod rimskom vlašću u okviru rimske provincije Ilirik, sa statusom civitas peregrini (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju ali bez statusa građana Rima).^[1] O Pinesu se saznaje iz opisa ilirskog ustanka kod rimskih pisaca Velej Paterkula i Kasije Diona.

Ustanak

Kada su se Iliri sa centralnog dinarskog područja, pod vodstvom Batona Desidijatskog digli na ustanak, ustanku su se pridružili i Panoni pod vodstvom svojih prvaka Pinesa i Batona Breučkog. Kao breučki vođa, Pines je u unutrašnjem uređenju, političkim odnosima i hijerarhiji Breuka Pines je imao i veću ulogu od one koju je imao Baton. Bio je breučki vladar (arhont), neka vrsta kralja. Baton je bio iskusni vojni i politički prvak koji je već jednom za vrijeme Tiberijeve panonske kampanje 12 - 9. god. pne predvodio breučki otpor Rimljanima.

Savez

Sam ustanak je izbio spontano, bez dogovora. Pines se kod Kasija Diona ne spominje u opisu početka ustanka, nego samo u onom dijelu kada su Panoni bili poraženi 8. god. Kasnije će doći do formiranja zajedničkog savez. Dezitijati i Breuci su bili pokretači pobune i njen najbolje ustrojeni i najspremniji element, pa su ustaničke vrhovne vojvode (duces) došle iz njihovih redova. Baton Dezitijatski je morao i da poštuje i starost i iskustvo Batona Breučkog i to je sigurno moglo da utiče na odluku o podjeli vrhovnog zapovjedništva među dvojicom vojvoda (excelsissimos duces).^[2]

Razlaz među vođama

Vremenom su rimljani preuzimali inicijativu, a pozicije ustanika postajale sve lošije, Baton Breučki je odlučio prekinuti borbu. Pines se nije mogao nagovoriti da pređe na stranu Rimljana niti da s njima sklopi separatni sporazum i Baton ga je izručio Rimljanima. Do predaje Panona došlo je na rijeci Bathinus (rijeka Bosna), 8. god. U dijelu literature se navodi da je do predaje došlo nakon bitke (Ivo Bojanovski, Aleksandar Stipčević). Po drugom mišljenju, nije bilo bitke već su se ustanici predali nakon predhodnih poraza, a na rijeci Bosni obavljena je formalna predaja i ponovno priznavanje rimske vrhovne vlasti.^[2]

Baton Breučki je unutar breučke zajednice preuzeo sve funkcije koje su pripadale Pinesu i postao suveren i vrhovni vojvoda. Da bi očuvao jedinstvo ustanka, Baton Desidijatski je uhvatio Batona Breučkog zbog kršenja sporazuma i sklapanja separtnog mira sa Rimljanima. Predao ga je na vojni sud, gdje je osuđen na smrt.

U septembru 6. god, okružen rimskim trupama, predao se i Baton Desidijatski, čime je ustanak ugušen.^[3]

Reference

^ "Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.
^ ^a ^b "Salmedin Mesihović - Ilirike". Arhivirano s originala, 12. 1. 2020. Pristupljeno 29. 3. 2020.
^ "SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA "POUNJSKA OFANZIVA"" (PDF). INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2016.

[Mesihović-1] "Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.

[GT-2] "Salmedin Mesihović - Ilirike". Arhivirano s originala, 12. 1. 2020. Pristupljeno 29. 3. 2020.

[Germanicus-3] "SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA "POUNJSKA OFANZIVA"" (PDF). INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2016.

[1]

[2]

[3]