Phil Hill
Philip Toll Hill (Miami, SAD, 20. april 1927. - 28. august 2008. Salinas, SAD) je američki automobilistički vozač i prvak Formule 1 iz sezone 1961. Jedini je nenaturalizovani Amerikanac prvak Formule 1 pored Marija Andrettija koji je rođeni Italijan ali je kao naturalizovani Amerikanac također osvojio prvenstvo Formule 1 1978. godine. Također je pobjedio i na svakoj od 3 utrke 24 sata Le Mansa kao i na utrci 12 sati Sebringa. Sebe je opisao kao "pažljivog i nježnog muškarca", a jednom je rekao: "Ja sam u krivom poslu. Ne želim nikoga pobijediti, ne želim biti veliki junak. U osnovi sam čovjek koji voli mir.[1]
| Phil Hill | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 20. april 1927 Miami, Florida, SAD |
| Smrt | 28. august 2008 (81 godina) Salinas, Kalifornija, SAD |
| Nacionalnost |  američko |
| Početak karijere | 1958. |
| Kraj karijere | 1966. |
| Formula 1 karijera | |
| Trke | 51 (48 startova) |
| Prvenstva | 1 (1961.) |
| Pobjede | 3 |
| Podiji | 16 |
| Bodovi | 94 (98) |
| Prve startne pozicije | 6 |
| Najbrži krug | 6 |
| Prva trka | Velika nagrada Francuske, 1958. godine |
| Prva pobjeda | Velika nagrada Italije, 1960. godine |
| Posljednja pobjeda | Velika nagrada Italije, 1961. godine |
| Posljednja trka | Velika nagrada Italije, 1966. godine |
| Posljednja sezona | 1966 |
Biografija
urediRani period
urediRođen u Miamiju na Floridi, Hill je odrastao u Santa Monici u Kaliforniji, gdje je živio do svoje smrti. Studirao je poslovnu administraciju na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji u periodu od 1945. do 1947. godine gdje je bio član Kappa Sigma bratstva.
Karijera
urediKarijeru počinje vrlo mlad kada odlazi u Englesku i kao početnik vozi za tim Jaguara da bi za tim Enzo Ferrarija nastupio u sezonu 1956. Svoj debi u Formuli 1 ostvaruje na VN Francuske 1958. godine kada vozi za tim Maseratija. Iste godine, u paru s belgijskim kolegom Olivierom Gendebienom, Hill postaje prvi nenaturalizovani Amerikanac pobjednik utrke 24 sata Le Mansa.[2] Prvu punu sezonu Formule 1 ostvaruje slijedeće, 1959. godine, kada se u tri navrata penje na podij i sa osvojena 20 boda, na kraju sezone zauzima 4. mjesto. Slijedeće godine osvaja prvu pobjedu na VN Italije što je prva Grand Prix pobjeda jednog američkog vozača u gotovo četrdeset godina, od Jimmyja Murphyja je 1921. godine osvojio francuski Grand Prix. U sezoni 1961. osvaja VN Belgije a potom i VN Italije i sa ukupno dvije pobjede, i sa po dva 2. i 3. mjesta, sa ukupno 34 (38) bodova osvaja prvenstvo i postaje prvak Formule 1. Iako pobjeđuje na toj utrci i osvaja naslov prvaka, pobjeda je gorkog okusa jer u nesreći na stazi gine njegov klupski kolega Wolfgang von Trips i 15 gledalaca. Ferrarijeva odluka da ne putuje na posljednju utrku sezone, na Veliku nagradu SAD, lišava ga učešća pred domaćom publikom kao i promocije novookrunjenog prvaka. Po povratku u slijedeću sezonu, njegovu posljednju u timu Ferrarija, Hill je izjavio: "Nemam više toliku potrebu za utrkom, za pobjedom. Nemam više gladan za bilo čime. Nisam više spreman rizikovati samoubistvo.[3] Nakon što je napustio Ferrari na kraju 1962. godine do kraja svoje karijere u Formuli 1 nastupa za nekoliko manje poznatih timova.
Reference
uredi- ^ Daley, Robert (1963). The Cruel Sport.
- ^ http://www.nytimes.com/2008/08/29/sports/othersports/29hill.html?sq=phil%20hill&st=cse&adxnnl=1&scp=1&adxnnlx=1221341626-EscZBCokTZE2FOJky33vMQ&_r=0
- ^ Daley, Robert (1963). The Cruel Sport
