Oceanovih 11 (1960)

Oceanovih 11 američki film o pljački iz 1960. godine u režiji LewisaMilestonea u kojem glumi petorka iz Rat Pack-a: Frank Sinatra, Dean Martin, Sammy Davis Jr., Peter Lawford i Joey Bishop.[3] Film se usredsređuje na seriju pljački kazina u Las Vegas-u. Ostale uloge tumače Angie Dickinson, Cesar Romero, Richard Conte, Akim Tamiroff, Henry Silva, Ilka Chase, Norman Fell, Patrice Wymore i Buddy Lester. U filmu se mogu vidjeti i kameo pojavljivanja Shirley MacLaine, Red Skelton i George Raft.

Oceanovih 11
Theatrical release poster
RežiserLewis Milestone
ProducentLewis Milestone
Scenarist(i)
  • Harry Brown
  • Charles Lederer
  • Billy Wilder Izmijeni na Wikipodacima
UlogeFrank Sinatra
Dean Martin
Sammy Davis Jr.
Peter Lawford
Joey Bishop
Angie Dickinson
Richard Conte
Cesar Romero
Patrice Wymore
Akim Tamiroff
Henry Silva
MuzikaNelson Riddle
KinematografijaWilliam H. Daniels
MontažaPhilip W. Anderson
Produkcija
  • Warner Bros. Izmijeni na Wikipodacima
DistributerWarner Bros.
Premijera
  • 3. august 1960. (1960-08-03) (Las Vegas)[1]
  • 10. august 1960. (1960-08-10) (USA)
Trajanje127 minutes
ZemljaUnited States
JezikEnglish
Zarada$5.5 million (US/ Canada rentals)[2]

Film je poslužio kao glavna inspiracija za Oceanov filmski serijal (2001–2007), kolekciju filmova o pljački koje je režirao, snimio ili producirao Steven Soderbergh kroz koje je prošla galerija glumaca iz Oceanove trilogije. Prvi film serije, Ocean's Eleven, prikazuje Dickinsona i Silvu u kameo ulogama.

Radnja uredi

Veterani Drugog svjetskog rata Danny Ocean i Jimmy Foster regrutiraju devet drugova iz svoje 82. Zračno-desantne divizije da istovremeno opljačkaju pet kazina u Las Vegas-u: Sahara, Riviera, Desert Inn, Sands, i Flamingo.

Datoteka:Ocean's Eleven1960.jpg
S lijeva na desno: Lester, Bishop, Davis, Sinatra i Martin

Banda planira precizno razrađenu Novogodišnju pljačku kao da je vojna operacija. Josh Howard se zapošljava kao sanitarni radnik koji vozi kamion za smeće, dok drugi dobivaju poslove u raznim kockarnicama. Sam Harmon radi kao zabavljač u jednom od hotelskih salona. Bombe su postavljene na lokalni dalekovod za električni prijenos, a rezervni električni sistemi su tajno minirani u svakom kazinu. U ponoć na novogodišnju noć, toranj je dignut u zrak i cijela regija Las Vegas-a pada u mrak, dok se pljačkaši ušunjaju u kaveze s novcem, drže zarobljene blagajnike i bacaju svoje vreće sa prikupljanim plijenom u hotelske kante za smeće. Kamion za smeće kojim je upravljao Josh preuzima vreće i prolazi kroz policijsku blokadu. Čini se da je sve prošlo bez problema.

Električar grupe, Tony Bergdorf, umire od srčanog udara usred grada. To izaziva sumnju policije, koja se pita da li to ima veze sa krađama. Reformirani mafijaš Duke Santos nudi povrat novca šefovima kazina za postotak. Kako je pljačka bila dobro organizirana, on pretpostavlja da je to bila operacija američke mafije sve dok njegove veze iz podzemlja nisu porekle bilo kakvu umiješanost. Duke je zaručen za Fosterovu majku, koja usputno spominje da su Foster i Ocean, pošto su se zajedno borili u vojsci, obojica neočekivano našli u Las Vegasu. Duke također saznaje za Bergdorfov vojni dosije od policije. Do trenutka kada Bergdorfovo tijelo stigne u mrtvačnicu, Duke je sve to shvatio.

Duke se suprotstavlja lopovima, tražeći polovinu njihovog plijena. U očaju, oni sakriju novac u Bergdorfov kovčeg, odvojivši 10.000 dolara za njegovu udovicu. Grupa planira vratiti ostatak, ne isplativši ništa Dukeu, nakon što lijes bude poslan u San Francisco. Njihov plan se izjalovio kada je direktor pogreba nagovorio Bergdorfovu udovicu da se sahrana obavi u Las Vegasu. Ona je u posjedu pepela od tijela i lijesa koji su kremirani zajedno sa svim skrivenim novcem.

Uloge uredi

Oceanovih 11 uredi

Film je dobio ime po ovoj grupi jedanaestorki:

Ostali uredi

Kameo uredi

Produkcija uredi

Peter Lawford je bio prvi koji je doznao o osnovnoj premisi filma koju mu je ispričao režiser Gilbert Kay, a koji je za ideju čuo od jednog zaposlenika benzinske pumpe. Lawford je otkupio prava 1958. godine, imajući na umu Williama Holdena kao glavnog glumca.[6] Frank Sinatra se zainteresirao za ideju, a na projektu su radili različiti pisci. Kada je Lawford prvi put Sinatri ispričao priču, Sinatra se našalio: "Zaboravi film, hajde da završimo posao!"[6] Animirani naslovni niz dizajnirao je Saul Bass.[6] Ideju za naslov filma smislio je Saul Bass.[7] Završna snimka filma prikazuje glavnu glumačku ekipu kako izlazi iz pogrebnog zavoda, a iza njih je reklamni pano hotela Sands, gdje su istaknuta njihova imena.

Dio filma u Las Vegasu sniman je na lokaciji Flaminga, Sandsa, Desert Inn-a, Rivijere i hotelu Sahara. Jedan segment je također snimljen na bivšoj željezničkoj stanici Las Vegasa. Korištene su još dvije lokacije na Beverly Hillsu: scena u brijačnici snimljena je na adresi 9740 Wilshire Boulevard, a scene u kući Spyrosa Acebosa snimljene su na adresi 230 Ladera Drive, koja je pripadala holivudskom agentu Kurtu Fringsu.

Kritike uredi

Na Rotten Tomatoes-u, Oceanovih 11 ima ocjenu od 48%, na osnovu 31 recenzije, sa prosječnom ocjenom od 5,33/10. Kritički konsenzus glasi: "Lagan, ali lijen, "Oceanovih jedanaest" bezbrižno se baškari na dobro uspostavljenom odnosu sa proslavljenim Rat Pack-om".[8] Film je dobio različite kritike kritičara. Bosley Crowther iz The New York Times-a nije volio film jer "nema ugrađene implikacije da su momci učinili nešto pogrešno. Postoji samo ironičan, neočekivan i izrazito jeziv zaokret pri čemu su uskraćeni za svoje plijen i ono što se čini njihovim pravim desertima. Ovo je mana u filmu - ova i usputna činjenica da velika pljačka Las Vegasa ne bi bila tako laka kao što se čini."[9]Variety je napisao da je film "često bio samo jedna rezonantna duhovita šala daleko od pretvaranja u muzičku komediju. Rad pod hendikepom izmišljenog scenarija, nesigurnog pristupa i ličnosti koje u suštini igraju same sebe, produkcija Lewisa Milestonea nikada u potpunosti ne dokazuje svoju poentu, ali se veselo igra bez brige da dokaže da to nije tako."[10] Leo Sullivan iz The Washington Post-a nazvao je film "ništa više od strašne bolesne šale u Technicolor-u... To je potpuno nemoralna priča, ispričana za smijeh".[11]

Philip K. Scheuer iz Los Angeles Times-a napisao je da film "ima prilično dobar obrt iznenađenja u finišu i da je, u svojoj kategoriji, prilično dobra komedija-melodrama".[12] Pomiješana recenzija u The Monthly Film Bulletin-u nazvala ga je "predugačkim, povremeno zabavnim filmom prepunim površnih efekata i ličnih šala... Uprkos naporima Milestonea, prva trećina ima tendenciju da se odugovlači, uglavnom zbog nesavršenosti karakterizacija, ali kada pljačka počne, i situacije i dijalog se značajno poboljšavaju."[13]

Reference uredi

  1. ^ "Ocean's Eleven - Details". AFI Catalog of Feature Films. Arhivirano s originala, 8. 7. 2018. Pristupljeno 7. 7. 2018.
  2. ^ Finler, Joel Waldo (2003). The Hollywood Story. Wallflower Press. str. 358–359. ISBN 978-1-903364-66-6.
  3. ^ Variety film review; August 10, 1960, page 6.
  4. ^ Everett Aaker, The Films of George Raft, McFarland & Company, 2013 p 171
  5. ^ a b "OCEAN'S ELEVEN (1960)". AFI Catalog of Feature Films. Pristupljeno 7. 5. 2021.
  6. ^ a b c pp.117–121 Levy, Shawn Rat Pack Confidential 1998 Fourth Estate Ltd
  7. ^ "Ocean's Eleven". www.artofthetitle.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 22. 12. 2017. Pristupljeno 19. 12. 2017.
  8. ^ "Ocean's Eleven (1960) review". Rottentomatoes.com. Arhivirano s originala, 11. 10. 2016. Pristupljeno 9. 9. 2016.
  9. ^ Crowther, Bosley (11. 8. 1960). "The Screen: 'Ocean's 11'". The New York Times: 19.
  10. ^ "Ocean's Eleven". Variety: 6. 10. 8. 1960.
  11. ^ Sullivan, Leo (13. 8. 1960). "'The Clan' Pulls A Slick Sick One". The Washington Post: D8.
  12. ^ Scheuer, Philip K. (5. 8. 1960). "Sinatra Premieres 'Ocean's Eleven'". Los Angeles Times: Part II, p. 7.
  13. ^ "Ocean's 11". The Monthly Film Bulletin. 27 (321): 139. oktobar 1960.

Vanjski linkovi uredi