Oblast Pazardžik

Oblast Pazardžik (bugarski: Област Пазарджик) jedna je od 28 oblasti u Bugarskoj. Nalazi se u jugozapadnom dijelu države a sastoji se od 11 općina. Glavni i najveći grad je Pazardžik, po kojem je i nazvana oblast, dok su drugi veći gradovi u oblasti: Velingrad, Peštera i Panagjurište.

Oblast Pazardžik (Област Пазарджик)
oblast
Država  Bugarska
Graniči sa Oblast Plovdiv
Oblast Smoljan
Oblast Blagoevgrad
Oblast Sofija
Glavni grad Pazardžik
Površina 4,456,9 km2
Stanovništvo 275,548[1] (Popis 2011.)
Gustoća 62 /km2 
Vlada
 - Guverner Stefan Mirev
Vremenska zona UTC+2 (EET)
 - ljeto UTC+3 (EEST)
Veb-sajt: pz.government.bg/news.php

Oblast se prostire na teritoriji od 4,456.9 km2 (4 % od ukupne površine Bugarske) i oblast je srednje veličine. Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine naseljavalo ju je 275.548 stanovnika[1] i po tome je jedna od većih oblasti u državi.

Sa prosječnom gustinom od 62 stanovnika po km2 nešto je rjeđe naseljena u odnosu na nacionalni prosjek.

Geografija uredi

Pokrajina Pazardžik nalazi se u jugozapadnom dijelu Bugarske i graniči sa provincijama Plovdiv, Smoljan, Blagoevgrad i Sofija. Ukupna površina provincije je 4.458 km² što predstavlja oko 4% teritorije države. Šume čine više od polovine tog područja (57,1%), obradivo zemljište čini 35,6%, urbano područje 3,3% i dr.

Sjeverni dijelovi oblasti prostiru se srednjim grebenima Srednje Gore, dok je na jugu reljef ravniji i formira najzapadniji dio Gornjotrakijske ravnice dok se na jugu nalaze Rodopske planine uglavnom bogate šumom. Najviša tačka oblasti je Savov Vrah nadmorske visine od 2.306 m, dok je najniža nadmorska visina oko 200 m i nalazi se u ravnicama centralnog područja oblasti. Klima je transkontinentalna sa blažom zimom u odnosu na ravnice sjeverne Bugarske ali sa vrlo niskim temperaturama i visokim snijegom u planinskim područjima. Prosječna godišnja temperatura je 11,3 °C. Oblast obiluje vodnim resursima, njen glavni vodni put je rijeka Marica i njen sliv obuhvata rijeku Topolnicu i rijeku Ludu Yanu sa sjevera i Staru Reku s juga.

Općine uredi

Oblast se sastoji od 12 općina. U sljedećoj tabeli su dati nazivi i neki od osnovnih podataka o općinama (podaci iz 2009), između ostalog i centri općina (gradska naselja su podebljana).

Općina Izvorni naziv Stanovništvo općine[1] Površina Gustina
stanovnika/km2
Grad/selo Stanovništvo naselja[1][2][3]
Pazardžik Пазарджик 121.366 636.8 190,59 Pazardžik 75.346
Velingrad Велинград 41.613 803.2 51,81 Velingrad 23.686
Septemvri Септември 27.304 361.3 75,57 Septemvri 8.422
Panagjurište Панагюрище 26.095 589.5 44,27 Panagjurište 17.959
Peshtera Пещера 21.691 135.4 160,20 Peštera 19.363
Rakitovo Ракитово 15.482 246.6 62,78 Rakitovo 8.261
Bracigovo Брацигово 10.290 229.4 44,86 Bracigovo 4.452
Belovo Белово 9.282 336.2 27,61 Belovo 3.837
Batak Батак 6.331 677.2 9,35 Batak 3.498
Lesičovo Лесичово 5.809 208.9 27,81 Lesičovo 975
Strelča Стрелча 5.351 224.5 23,84 Strelča 4.273
Sarnica Сърница 4.952 198.6 24,.93 Sarnica 3.579
Ukupno 290.614 4.456,9[4] 65.2

Stanovništvo uredi

Etnički sastav uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. u oblasti je živjelo 275.548 stanovnika
Etnički se izjasnilo 246.002 osoba a sastav je sljedeći:[5]

  • Bugari: 206.110 (83,78%)
  • Romi: 20.350 (8,27%)
  • Turci: 14.062 (5,72%)
  • ostali: 5.480 (2,23%)

Reference uredi

  1. ^ a b c d "Popis stanovništva u Bugarskoj 2011. godine" (PDF). statlib.nsi.bg. Nacionalni zavod za statistiku Bugarske. Arhivirano s originala (PDF), 13. 6. 2018. Pristupljeno 12. 2. 2019.
  2. ^ Bulgarian National Statistical Institute - Bulgarian towns in 2009 Arhivirano 13. 11. 2010. na Wayback Machine
  3. ^ Bulgarian National Statistical Institute – Bulgarian Settlements 1000–5000 inhabitants – December 2009
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 22. 4. 2012. Pristupljeno 14. 2. 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ^ "Population by province, municipality, settlement and ethnic identification, by 01.02.2011; Bulgarian National Statistical Institute". Arhivirano s originala, 5. 4. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2019.

Vanjski linkovi uredi