Oblast Loveč (bugarski: Oбласт Ловеч) jedna je od 28 oblasti u Bugarskoj. Nalazi se na centralnom dijelu države, na sjevernim obroncima planine Balkan i početku Dunavske ravnice. Oblast se sastoji od 8 općina. Glavni i najveći grad je Loveč, po kojem je i nazvana oblast, dok su drugi veći gradovi: Trojan i Teteven.

Oblast Loveč (Oбласт Ловеч)
oblast
Država  Bugarska
Glavni grad Loveč
Površina 4,128 km2
Stanovništvo 141,422[1] (Popis 2011.)
Vremenska zona UTC+2 (EET)
 - ljeto UTC+3 (EEST)
Veb-sajt: oblastlovech.org/

Oblast se prostire na teritoriji od 4.128 km2 (3,71% od ukupne površine Bugarske). Prema podacima popisa stanovništva iz 2011. godine naseljavalo ju je 141.422 stanovnika.[1] Sa prosječnom gustinom od 34 stanovnika po km2 jedna je od najrjeđe naseljenih oblasti Bugarske.

Općine

uredi
 
Mapa općina na području Oblasti Loveč

Oblast se sastoji od 8 općina. U sljedećoj tabeli su dati nazivi i neki od osnovnih podataka o općinama, između ostalog i centri općina (gradska naselja su podebljana).

Općina Ćirilični naziv Stanovništvo općine
(Popis 2011)
Grad/selo Stanovništvo naselja
(Popis 2011)
Aprilci Априлци 3.554 Aprilci 3.207
Letnica Летница 5.101 Letnica 3.739
Loveč Ловеч 53.578 Loveč 38.579
Lukovit Луковит 19.469 Lukovit 9.630
Teteven Тетевен 22.016 Teteven 10.613
Trojan Троян 33.827 Trojan 21.997
Ugarčin Угърчин 7.181 Ugarčin 2.832
Jablanica Ябланица 6.427 Jablanica 2.896

Stanovništvo

uredi

Etnički sastav

uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. u oblasti je živjelo 141.422 stanovnika
Etnički se izjasnilo 130.180 osoba a sastav je sljedeći:[2]

  • Bugari: 118.346 (90,91%)
  • Romi: 5.705 (4,38%)
  • Turci: 4.337 (3,33%)
  • ostali: 1.792 (1,38%)

Reference

uredi
  1. ^ a b "Popis stanovništva u Bugarskoj 2011. godine" (PDF). statlib.nsi.bg. Nacionalni zavod za statistiku Bugarske. Arhivirano s originala (PDF), 13. 6. 2018. Pristupljeno 30. 1. 2019.
  2. ^ "Population by province, municipality, settlement and ethnic identification, by 01.02.2011; Bulgarian National Statistical Institute". Arhivirano s originala, 5. 4. 2013. Pristupljeno 30. 1. 2019.

Vanjski linkovi

uredi