Mustafa Šipraga
Mustafa Šipraga (Šiprage, 1927. — Kotor-Varoš, 1943) bio je jedan od prvih ustanika u šipraškoj dolini i posthumni dobitnik Partizanske spomenice 1941. [1]
Mustafa Šipraga | |
|---|---|
| Rođenje | 1927. |
| Smrt | 1943. |
| Zanimanje | Nezaposlen, brijački pripravnik |
| Godine aktivnosti | 1941.-1943. |
| Poznat(a) po | Jedan od prvih ustanika u Šipragama |
| Nagrade | Partizanska spomenica 1941. |
Biografija uredi
Mustafa Šipraga, rođen je u Šipragama, kao drugo dijete (od petero) u begovskoj porodici Mine (rođ. Zuhrić) i Muje Šiprage. Četverorazrednu osnovnu školu završio je u Šipragama. Drugi svjetski rat je dočekao sa 14 godina, kao volonter u mjesnoj brijačnici, koja je bila očevo vlasništvo.
Nakon nekoliko incidentnih izjava o slabim izgledima da se dugoročno održi vladajuća NDH, skupa, sa godinu dana starijim bratom, Omerom odlazi u partizansku četu pod nazivom “Četa sa Djevojačke ravni” (kasnije prozvana i kao Imljanska i/ili Šipraška četa).
Četa je osnovana 10. novembra 1941. na Djevojačkoj ravni, gdje su napravljene barake za više od 100 ljudi. Odmah je grupa od 40 ustanika zauzela položaj prema okupiranim Šipragama u kojima je bila oružnička – domobranska posada. U prvoj polovini novembra 1941. opkolili su „oružničku postaju“ u Maslovarama, kojoj su kotarske vlasti NDH iz Kotor Varoša poslale pomoć u hrani i streljivu. Na cesti Kotor Varoš – Maslovare, u Obodniku, kod Obodničkog visa, 17. novemra 1941., četa je napravija zasjedu za transport opskrbe i napala domobransku pratnju. Poslije kraće borbe, domobrani su se povukli u Kotor Varoš. U toj borbi je poginuo zapovjednik Imljanske čete Branko Božić, a na njegovo mjesto postavljen je Husein Alagić. Već poslije osnivanja, organiziran je sastanak sa Borjanskom i Blatničkom četom na kojem je odlučeno da će te tri čete napasti selo Gornje Korićane (zaselak Baltići) koje drži hrvatska vojska. Na sastanku je dogovoren i napravljen plan napada.[2]
Ovaj napad zabilježen je u nekoliko NDH izvora, u kojima se vidi njihova interpretacija ove akcije:
“Jedan od prvih izvora o napadu na Korićane je Izvješće 2. oružničke pukovnije br. 697. od 18. prosinca 1941. u kojem se navodi da su 'četnici napali selo Korićane, kotar Travnik i oteli 100 pušaka sa streljivom i 15 bombi'. Ubijeno je oko 20, a ranjeno oko 15 seljaka Hrvata, a 50 ih je otjerano."
Oba brata su se tu iskazala kao izuzetno hrabri borci; Mustafa 1942. prelazi u Četrvrti krajiški NOP odred. Poginuo je neutvrđenog dana u maju 1943. (kao petnaestogodišnjak) u prvom od više pokušaja za oslobođenje Kotor-Varoša.[1]
Epilog uredi
U znak sjećanja na hrabrost svog suborca, Općinska organizacija kotorvaroških boraca , 1960-ih godina, izgradila je kuću njegovoj majci i dodijelili joj doživotni "borački dodatak".
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ a b Nevenka Petrić, ured. (1985). Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Kotor Varoš: Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari".
- ^ a b Pilić, Stipo. "Korićani u Drugom svjetskom ratu – prešućena stradanja, zločini, žrtve i počinitelji".