Wikipedia

Moja draga Klementina

Moja draga Klementina američki je vestern film snimljen 1946. u režiji Johna Forda i u kojem je Henry Fonda u glavnoj ulozi Wyatta Earpa tokom perioda koji je prethodio sukobu u O.K. Corralu. U sporednim ulogama se pojavljuju Victor Mature (kao Doc Holliday), Linda Darnell, Walter Brennan, Tim Holt, Cathy Downs i Ward Bond. Naslov filma je pozajmljen iz tematske pjesme "Oh My Darling, Clementine", djelomično pjevane tokom uvodne i završne špice. Scenarij je zasnovan na biografiji Wyatt Earp: Frontier Marshal autora Stuarta Lakea, kao i dva ranija filma, oba nazvana Frontier Marshal (snimljena 1934 i 1939, respektivno). Otkriveno je da je knjiga krajnje netačna i Wyatt je iznio mnogo otvorenih laži o sebi, svojoj braći i događajima oko sukoba kod O.K. Korala u razgovoru s Lakeom i režiserom Fordom.

Moja draga Klementina
RežiserJohn Ford Izmijeni na Wikipodacima
Producent
  • Samuel G. Engel Izmijeni na Wikipodacima
Scenarist(i)
  • Samuel G. Engel Izmijeni na Wikipodacima
Uloge
  • Henry Fonda
  • Victor Mature
  • Linda Darnell
  • Walter Brennan
  • Grant Withers
  • Ward Bond
  • Tim Holt
  • Cathy Downs
  • Russell Simpson
  • John Ireland
  • Jane Darwell
  • Alan Mowbray
  • J. Farrell MacDonald
  • Roy Roberts
  • Mae Marsh
  • William B. Davidson
  • Jack Pennick
  • Frank Ellis
  • Kermit Maynard
  • Earle Foxe
  • Louis Mercier
  • Harry Woods
  • Charles Stevens Izmijeni na Wikipodacima
Muzika
  • Cyril J. Mockridge Izmijeni na Wikipodacima
KinematografijaJoseph MacDonald Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Dorothy Spencer Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • 20th Century Fox Izmijeni na Wikipodacima
Distributer
Premijera
  • 1946
  • 16 oktobar 1946
  • 17 oktobar 1946 Izmijeni na Wikipodacima
Trajanje92 minuta Izmijeni na Wikipodacima
Zemlja

Film Moja draga Klementina mnogi filmski kritičari smatraju jednim od najboljih vesterna ikada snimljenih. Godine 1991. Kongresna biblioteka proglasila je film "kulturološki, historijski ili estetski značajnim" i odabran je na čuvanje u Nacionalni filmski registar Sjedinjenih Država. Bio je među trećom godišnjom grupom od 25 filmova uvrštenih u registar.[1]

Uloge

uredi

Produkcija

uredi

Uvod u snimanje

uredi

Godine 1931. Stuart Lake je objavio prvu biografiju dvije godine nakon Earpove smrti. Lake je prepričao priču u knjizi "Moja draga Klementina" iz 1946. za koji je Ford otkupio filmska prava na snimanje. Utvrđeno je da su dvije knjige uglavnom izmišljene priče o braći Earp i sukobu kod O.K. korala i njihov sukob sa odmetnicima kao što su: Billy Clanton, Tom McLaury i njegov brat Frank McLaury. Sukob je bio relativno nepoznat američkoj javnosti sve dok Lake nije objavio dvije knjige i nakon snimanja filma.[2]

Režiser John Ford je rekao da je Earp, kada je Ford pomoćnik na rekvizitima u ranim danima nijemog filma, posjećivaoo prijatelje koje je poznavao iz dana Tombstonea koji su bili na snimanjima. "Davao sam mu stolicu i šoljicu kafe, a on mi je pričao o sukobu kod O.K. korala. Tako da smo u filmu "Moja draga Klementina" uradili tačno onako kako je bilo."[3][4] Ford nije želio da snimi film, ali je njegov ugovor zahtijevao da snimi još jedan film za 20th Century Fox.[5]

U svojim kasnijim godinama, Wyatt i Josephine Earp su naporno radili kako bi eliminirali bilo kakvo spominjanje Josephinine prethodne veze s Johnnyem Behanom ili Wyattove prethodne vanbračne veze s Matty Blaylock. Uspješno su držali Josephinino ime van Lakeove biografije o Wyatt-u, a nakon što je umro, Josephine je zaprijetila da će tužiti filmske producente ako je neko spomene.[6] Lake se dopisivao sa Josephine, i tvrdio je da je ona pokušala utjecati na ono što je napisao i ometala ga je na sve moguće načine, uključujući savjetovanje s advokatom. Josephine je insistirala da nastoji zaštititi nasljeđe Wyatta Earpa.[7]

Nakon filma Obračun kod O.K. Corrala (u kojoj je John Ireland portretirao još jednu stvarnu figuru Johnnya Ringa) snimljen je 1957. godine, a obračun je postao poznat po tom imenu.]]

Pisanje scenarija

uredi

Konačni scenarij filma značajno varira od historijskih činjenica kako bi se stvorio dodatni dramatični sukob i karakter. Clementine Carter nije historijska ličnost, a u ovom scenariju izgleda kao spoj dva lika Big Nose Kate i Josephine Earp. Earpovi također nikada nisu bili kauboji, goniči ili vlasnici stoke. Važni elementi zapleta u filmu i lični detalji o glavnim likovima bili su dobro prilagođeni za film.[8]

Newman Haynes Clanton je zapravo umro prije obračuna i vjerovatno nikada nije sreo nekog od Earpova. Doc je bio zubar, a ne hirurg, i preživio je pucnjavu. James Earp, koji je prikazan kao najmlađi brat i prvi koji je poginuo u priči, zapravo je bio najstariji brat i živio je do 1926. Ključne žene u Wyattovim i Docovim životima—Wyattova vanbračna žena Josephine i Docova vanbračna supruga Big Nose Kate—nisu bile prisutne u Lakeovoj originalnoj priči i također su držane podalje od filma. Film daje datum obračuna kao 1882. iako se zapravo dogodio 1881. godine.[1] Po izlasku iz Tombstonea, putujući glumac, Granville Thorndyke (Alan Mowbray), oprašta se od starog vojnika, "tate" (Francisa Forda, starijeg brata Johna Forda), sa stihovima iz pjesme Josepha Addisona The Campaign: "Velike se duše po instinktu jedna drugoj okreću, zahtijevaju vjernost, a u prijateljstvu izgaraju..."

Snimanje

uredi

Veći dio filma je snimljen u Monument Valley, slikovitoj pustinjskoj regiji koja se prostire na granici Arizone i Utaha koja se koristila i u drugim filmovima Johna Forda. Udaljeno je 800 kilometara od grada Tombstone u južnoj Arizoni.[9] Nakon što je vidio predpremijernu projekciju filma, šef studija 20th Century Fox-a Darryl F. Zanuck mislio je da je Fordov originalni rez predugačak i da ima neke slabe tačke, pa je dao Lloyd Bacon snimiti nove snimke i ponovo montirati film.[1] Zanuck je pustio Bacona da isječe 30 minuta filma.[5]

Iako Fordova originalna verzija filma nije preživjela, u filmskoj arhivi UCLA otkrivena je verzija "prije objavljivanja" koja datira nekoliko mjeseci nakon preliminarne projekcije; ova verzija čuva neke dodatne snimke, kao i alternativnu muziku i montažu. Filmski restaurator sa univerziteta UCLA Robert Gitt montirao je verziju filma koja uključuje neke od ranijih verzija.[10] Značajna promjena je posljednja scena filma: u izdanju iz 1946. Earp ljubi Klementinu na rastanku; u Fordovom originalu, on se rukuje s njom.[11]

Kritike

uredi

Film se općenito smatra jednim od najboljih vesterna koje je napravio John Ford[12][13] i jedan od njegovih najboljih filmova u cjelini.[14] Na Rotten Tomatoes film ima stopostotnu ocjenu odobravanja s prosječnom ocjenom 8,80/10, na osnovu 32 recenzije. Konsenzus kritičara na web-stranici glasi: "Čudno i hladno samouvjereno, Moja draga Klementina je definitivna dramatizacija legende Wyatta Earpa koja puca i pogađa svoju metu u prozračnom stilu."[15]

U vrijeme prikazivanja, Bosley Crowther je pohvalio film i napisao: "Eminentni režiser, John Ford, je čovjek koji se snalazi s vesternom kao niko u filmskoj profesiji. Prije sedam godina njegov klasik Poštanska kočija veoma je blizu likovnoj umjetnosti u ovom žanru, a sada, skoro da ga je sustigao s Mojom dragom Klementinom... Ali čak i sa standardnom vestern fikcijom – a to je ono što je scenarij dočarao – g. Ford može izazvati fine senzacije i zadivljujuća raspoloženja. Od trenutka kada Wyatt i njegova braća budu otkriveni na širokom i prašnjavom području, kako prate stado stoke do daleke obećane zemlje, dolazi do tonskog izražaja slikovitog autoriteta - i on se održava tokom filma. Svaka scena, svaki kadar je proizvod oštrog i osjetljivog oka - oka koje duboko razumije ljepotu grubih ljudi i surovog svijeta."[16]Variety je napisao: "Zaštitni znak režije Johna Forda jasno je utisnut na filmu sa prigušenim svjetlima, blago kontrastnim raspoloženjima i odmjerenim tempom, ali se uočava sklonost ka stilizaciji radi stilizacije. U nekoliko tačaka film dolazi do mrtve tačke da bi se omogućilo Fordu da uhvati neki umjetnički efekat."[17]

Režiser Sam Peckinpah je smatrao film svojim omiljenim vesternom,[18] i odao mu počast u nekoliko svojih vesterna, uključujući Major Dundee (1965) i Divlja horda (1969). Slično, režiser Hayao Miyazaki ga je nazvao jednim od svojih 10 omiljenih filmova.[19] Pedeset godina nakon prikazivanja, Roger Ebert je recenzirao film i uključio ga u svoju listu "Velikih filmova.[12] Napisao je da je film bio "jedan od najslađih i najdobrodušnijih od svih vesterna“, ali neobičan po tome što je romansa između Earpa i Clementine bilo srce filma, a ne sam obračun.

Matt Bailey je 2004. godine sažeo njegov značaj: "Ako postoji jedan film koji zaslužuje svaku riječ hvale ikada izgovorenu ili napisanu o njemu, to je "Moja draga Klementina" Johna Forda. Možda najveći film u karijeri punoj sjajnih filmova, nedvojbeno najbolje ostvarenje u bogatom i veličanstvenom žanru, i nesumnjivo najbolja verzija jednog od najtrajnijih američkih mitova, film je neosporan i pravi klasik."[20] U anketama Britanskog filmskog instituta Sight & Sound iz 2012. godine, sedam kritičara i pet režisera proglasili su ga jednim od svojih 10 omiljenih filmova.[21]

Godine 2012. režiser Michael Mann nazvao je Moju dragu Klementinu jednim od svojih 10 omiljenih filmova, navodeći da je to "možda najbolja drama u vestern žanru" i da "postiže skoro savršenstvo" u snimanju i montaži.[22] Bio je to i omiljeni film predsjednika Harryja Trumana.[23] Japanski režiser Akira Kurosawa naveo je film kao jedan od svojih 100 omiljenih filmova.[24]

Zanimljivosti

uredi
  • Zajedljivi Walter Brennan nije volio Johna Forda tako da više nikada nije radio s njim. Jednom kada je Brennan imao problema da uzjaši na sedlo, Ford je viknuo: "Zar ne znaš čak ni da uzjašiš konja?" Brennan je uzvratio: "Ne, ali dobio sam tri Oscara za glumu!"
  • Johna Forda je filmski historičar pitao zašto je promijenio historijske detalje čuvenog obračuna ako mu je, kako je tvrdio, pravi Wyatt Earp sve o tome ispričao u filmu na setu filma iz 1920-ih. "Da li vam se svidio film?" Ford je upitao, na što je historičar odgovorio da mu je to jedan od omiljenih. "Šta još želiš?" odbrusio je Ford.
  • Walter Brennan, John Ireland i Grant Withers morali su sami da jašu i snimaju u sceni u kojoj banda jaše kroz grad tokom pješčane oluje. John Ford je koristio moćnu mašinu za vjetar i rekao glumcima da pucaju iz pištolja blizu ušiju konja kako bi ih natjerali da podivljaju.
  • John Ford, koji je u mladosti poznavao pravog Wyatta Earpa, tvrdio je da je način na koji je u ovom filmu izveden Obračun kod O.K. korala bio način na koji mu je to objasnio sam Earp, uz nekoliko izuzetaka. Ford je upoznao Earpa preko Harryja Carreyja.
  • John Ford je želio snimati u Monument Valleyu u Utahu, koji se pokazao kao savršeno mjesto za Poštansku kočiju (1939) i koji će brzo postati njegova omiljena lokacija i krajolik koji je najbliže povezan s njegovom vizijom Starog Zapada. Međutim, pravi grad Tombstone u Arizoni, leži na južnom kraju države, bliže granici Arizone i Meksika. Zato je dao izgraditi komplet cijeli grad po cijeni od 250.000 dolara. Ford je također odabrao Monument Valley jer je želio donijeti posao tamošnjoj ekonomski depresivnoj zajednici Navaho indijanaca.

Reference

uredi
  1. ^ a b c Nixon, Rob. "The Big Idea Behind My Darling Clementine". Turner Classic Movies. Pristupljeno 17. 4. 2013.
  2. ^ Goodman, Michael (30. 7. 2005). Wyatt Earp. The Creative Company. str. 95. ISBN 9781583413395.
  3. ^ Hutton, Paul Andrew (7. 5. 2012). "Wyatt Earp's First Film". True West. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  4. ^ Gallagher, Tag (1986). John Ford: the Man and His Films. Berkeley: University of California Press. str. 234. ISBN 978-0-520-06334-1.
  5. ^ a b Faragher, John Mack (1996). "The Tale of Wyatt Earp: Seven Films". u Carnes, Mark C. (ured.). Past Imperfect: History According to the Movies. New York: Henry Holt. str. 154–161. ISBN 9780805037593.
  6. ^ Rosa, Joseph G. (1979). The Gunfighter: Man or Myth?. University of Oklahoma Press. str. 156. ISBN 978-0-8061-1561-0.
  7. ^ Šablon:Cite letter
  8. ^ "Never Let the Truth Get In the Way of a Good Story". Signal Intrusions. 8. 3. 2013. Arhivirano s originala, 23. 10. 2022. Pristupljeno 23. 6. 2024.
  9. ^ "Google Maps".
  10. ^ Turan, Kenneth (5. 4. 1995). "Unearthing Hollywood Treasures – Movies: The annual extravaganza from UCLA's Film and Television Archive offers a cornucopia of treats". Los Angeles Times. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  11. ^ Arnold, Jeremy; Steiner, Richard. "My Darling Clementine(1946) – Notes". Turner Classic Movies. Pristupljeno 12. 5. 2024.
  12. ^ a b Ebert, Roger. "My Darling Clementine". Pristupljeno 22. 10. 2014.
  13. ^ Maltin, Leonard. "Leonard Maltin Ratings & Review". Turner Classic Movies. Pristupljeno 22. 10. 2014.
  14. ^ Eggert, Brian (7. 10. 2008). "My Darling Clementine (1946)". Deep Focus Review. Arhivirano s originala, 22. 10. 2014. Pristupljeno 22. 10. 2014.
  15. ^ "My Darling Clementine". Rotten Tomatoes. Pristupljeno 3. 11. 2015.
  16. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom NYTrvw
  17. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom VtyRvw
  18. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Erickson
  19. ^ "Hayao Miyazaki named his 10 favourite films of all time". faroutmagazine.co.uk (jezik: engleski). 5. 1. 2022. Pristupljeno 18. 11. 2022.
  20. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom Bailey
  21. ^ "Votes for My Darling Clementine (1946)". British Film Institute. Arhivirano s originala, 13. 4. 2020. Pristupljeno 21. 2. 2016.
  22. ^ "Michael Mann | BFI". Arhivirano s originala, 23. 2. 2016.
  23. ^ Nashawaty, Chris (29. 10. 1993). "All the Presidents' (Favorite) Movies". Entertainment Weekly. Meredith Corporation. Pristupljeno 7. 3. 2019.
  24. ^ Thomas-Mason, Lee (12. 1. 2021). "From Stanley Kubrick to Martin Scorsese: Akira Kurosawa once named his top 100 favourite films of all time". Far Out Magazine. Pristupljeno 23. 1. 2023.

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: Moja draga Klementina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Moja_draga_Klementina&oldid=3631364"