Mina Wilhemina Despić

pijanistica i pionirka ženskih okupljanja
Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Wilhemina Mina Despić[1] (1873-1934.), djevojka porijeklom iz ugledne bečke porodice doktora i intelektualaca. Bila je najstarija od četvero djece Viktora Urbantschitscha (Beč, 1847 - Beč, 1921.). Udaje se u poznatu sarajevsku porodicu Despić, za sina Hadži Maksina, Peru Desipića. Iako o godini vjenčanja ne postoje precizni podaci, pretpostavlja se da su se upoznali tokom studija u Beču, te se zajedno vratili u Sarajevo kako bi započeli zajednički život. Nakon svog doseljenja u Sarajevo, donijela je svoj klavir, bečke marke Neubauer, na kojem je redovito svirala, čemu svjedoči i eksponat u muzeju porodice Despić (Despića kuća). Klavir je bio smješten u cenralnom dijelu kuće, s ciljem svakodnevnog zabavljanja i sviranja ukućanima i gostima. Ovakav način provođenja slobodnog vremena, direktan je uticaj Wilhemine Despić, što potvrđuje jasan uticaj žene u oblikovanju porodične svakodnevnice, ali govori nam i o njenom uticaju u društvu.

Društveni kontekst

uredi

Wilhemina u skladu sa svojim "proeuropskim" uticajima i bečkim navikama počinje organizirati tzv. ženska sijela koja su podrazumijevala okupljanje udatih žena. Njihovi razgovori uglavnom su se bazirali na razmjenjivanju iskustava o vođenju domaćinstva, aktuelnostima iz svakodnevnice tadašnjeg društva, te vodećim trendovima u modi i muzici. O značaju takvih okupljanja unutar porodice Despić, svjedoči i tzv. ženski salon u kome su se okupljale žene isključivo iz kruga porodice ili ciljano pozvanih gošći. Wilhemina Despić bila je kulturološki osviještena, te je pored svojih običaja, rado prihvatila i domaće običaje stanovništva, pa je tako u posebnim prilikama i druženjima oblačila narodnu nošnju. Svoj nadimak, Mina, dobila je od strane ukućana i bliskih prijatelja porodice. Pojava Mine Despić predstavlja pojavu žene nositeljice europski orijentiranih tokova života u BiH, ali je značajna i zbog svog doprinosa u muzičkoj praksi porodice Despić.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Vidulin, Sabina (ured.). "PUTEVIMA MUZIČKE EDUKACIJE: „DEKORATIVNI" MUZIČKI ODGOJ I KULTURA SALONA". Glazbena pedagogija u svjetlu sadašnjih i budućih promjena 7 (PDF). line feed character u |chapter= na mjestu 42 (pomoć)

Vanjski linkovi

uredi