Miami Heat

američki profesionalni košarkaški klub iz Miamija, SAD

Miami Heat košarkaški je klub iz Miamija. Takmiči se u NBA ligi.

Miami Heat
Miami Heat logo
KonferencijaIstočna
DivizijaJugoistočna
Osnovan1988.
HistorijaMiami Heat
1988–sada
DvoranaFTX Arena
LokacijaMiami, Florida
BojeCrna, crvena, žuta[1][2][3]
     
PredsjednikPat Riley
Generalni menadžerAndy Elisburg[4]
Glavni trenerErik Spoelstra
VlasnikMicky Arison
PripojenSioux Falls Skyforce
Prvaci3 (2006, 2012, 2013)
Konferencijske titule6 (2006, 2011, 2012, 2013, 2014, 2020)
Divizijske titule15 (1997, 1998, 1999, 2000, 2005, 2006, 2007, 2011, 2012, 2013, 2014, 2016, 2018, 2022)
Penzionisani brojevi6 (1, 3, 10, 23, 32, 33)
Veb-sajtheat.com
Rezervni dres
Boje ekipe
Rezervni

Domaće dvorane

uredi
  • Miami Arena (1988–1999)
  • FTX Arena (2000–)

Historija kluba

uredi

Rađanje Heata

uredi

Tokom perioda procvata NBA lige 1980-ih čelnici lige su odlučili proširiti ligu s 23 na 26 klubova do kraja decenije. Grupa koju je predvodio Billy Cunningham, a najveći ulagač bio Ted Arison, tražila je licencu za osnivanje kluba u Miamiju.

Nakon što su čelnici lige primili četiri interesantne ponude, odlučeno je da se liga proširi na 27 klubova, a Heat je debitirao u sezoni 1988/89.

Početak u NBA

uredi

Prvu sezonu otvorili su sa 17 poraza, što je godinama bio NBA rekord. Otežavajuća okolnost bila je to što su smješteni u Zapadnu konferenciju iako su geografski na istoku, tako da su većinu svojih gostujućih utakmica putovali predaleko. Najbliži protivnik bili su Houston Rosketsi (otprilike 1.500 km). Sezonu su završili kao najgori u ligi, s omjerom 15 pobjeda i 67 poraza.

Sljedeće sezone prebačeni su u Istočnu konferenciju, a na draftu izabrali su kvalitetnog šutera Glena Ricea. Ipak, to nije mnogo utjecalo na igru, tako da su sezonu 1989/90. završili s omjerom 18-64.

Prvi nastup u doigravanju dogodio se u sezoni 1991/92, ali su u prvom krugu "pometeni" od Chicago Bullsa (0-3).

Dolazak Rileyja

uredi

Vjerovatno najpozitivnija stvar u 1990-ima bio je dolazak novog trenera Pata Rileyja 1995. On je počeo tumbanje Heata i kroz razne razmjene u klub doveo Alonza Mourninga i Tima Hardawaya. Sezonu su završili s pozitivnim omjerom (42-40), ali u prvom krugu doigravanja ispadaju od budućih šampiona, Bullsa, ponovo u tri utakmice.

Dovođenjem novih pojačanja sljedeću sezonu završavaju s omjerom 61-21, što je tada bio rekord kluba. Uspjeli su doći do konferencijskog finala, izbacivši Orlando Magic i New York Knickse, ali dalje nisu mogli od Bullsa, drugi put zaredom.

U doigravanjima sljedeće tri godine Heat se susretao s Knicksima i redovno gubio, što je stvorilo veliko rivalstvo između te dvije ekipe.

Propustili su doigravanje 2002, prvi put otkad je Riley trener, a isto su ponovili i 2003.

Iste godine u klub dolazi Lamar Odom i kao peti izbor na draftu Dwyane Wade. Izbor Wadea, koji je igrao poziciju beke šutera, bio je veoma kritiziran Rileyjev potez. Mnogi su očekivali dovođenje klasičnog plejmejkera, pozicije koja je bila deficitarna kod Heata. Iako je smatran autsajderima, Heat je uspio doći do drugog kruga doigravanja, gdje je ispao od Indiana Pacersa.

Dolazak O'Neala

uredi

Poslije obećavajuće sezone 2003/04. uprava Heata pravi razmjenu s Los Angeles Lakersima, čime u klub dolazi centar Shaquille O'Neal. Wade i O'Neal činili su izvanredan napadački dvojac.

Nakon izvanredne sezone Heat dolazi u finale konferencije, gdje igra protiv Detroit Pistonsa. Poveo je 3-2 u seriji kada se povrijedio Wade i propustio šestu utakmicu, što su Pistonsi iskoristili i izjednačili. U odlučujućoj utakmici u Miamiju Wade se vratio, ali su Pistonsi slavili pobjedu i plasman u finale.

Šampionska sezona

uredi

U sezoni 2005/06. Heat je ostvario omjer 52-30, a u doigravanju je izbacio Bullse (4-2), New Jersey Netse (4-1), a u finalu konferencije uspijeva se osvetiti Pistonsima (4-2) za prošlogodišnji poraz.

U finalu su ga čekali Dallas Mavericksi, predvođeni Dirkom Nowitzkim. Prve dvije utakmice u Dallasu dobili su Mavericksi. Još je gore izgledalo kad je kod kuće šest minuta prije kraja treće utakmice gubio 13 poena razlike. Ipak je tu utakmicu uspio dobiti, prvenstveno zahvaljujući Wadeu.

Wade je predvodio Heat i u sljedeće tri utakmice u kojima je njegova ekipa pobijedila. Ukupan omjer bio je 4-2; to je bila prva NBA titula u historiji Heata. Time je postao tek treća ekipa u historiji lige koja je nadoknadila zaostatak 0-2 i došla do titule. Wade je osvojio nagradu Najkorisniji igrač NBA finala.

Istaknuti pojedinci

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "CHANGE CLOTHES – 30 Years of Heat". HEAT.com. NBA Media Ventures, LLC. Pristupljeno 15. 8. 2019.
  2. ^ "HEAT to Unveil New Uniforms". HEAT.com. NBA Media Ventures, LLC. 26. 10. 2012. Pristupljeno 4. 2. 2020.
  3. ^ "Miami Heat Reproduction and Usage Guideline Sheet". NBA Properties, Inc. Pristupljeno 10. 8. 2016.
  4. ^ "HEAT Announce Front Office Promotions". Heat.com. NBA Media Ventures, LLC. 28. 9. 2013. Pristupljeno 8. 7. 2016.

Vanjski linkovi

uredi