Mehr (iz arapski: مهر, mahr, pl. muhūr)‎‎ ili vjenčani dar u islamu je određena vrijednost, imetak ili novac koji je, po šerijatskim propisima, musliman dužan dati ženi prilikom sklapanja braka. Prema islamskom vjerovanju, ova obaveza je propisana u Kur'anskoj suri En-Nisa.

Prema nekim hadisima, u davna vremena mehr se mogao davati i u vidu nematerijalnih stvari. Primjer toga je da je Muhammed naredio jednom svom ashabu da svoju ženu poduči nekim surama iz Kur'ana umjesto vjenčanog dara.

Mehr se dijeli na:

  • mehri-mu'adžel (trenutni) i
  • mehri-muedždžel (odgođeni).

Prema šerijatskim propisima, mehri-muadžel se daje odmah po stupanju u brak, a muedždžel u slučaju ako se muž razvede od žene ili umre. On predstavlja neku vrstu "osiguranja" za ženu, odnosno određenu ekonomsku i materijalnu sigurnost.

Ispravnost mehra

uredi

Mehr se može dati u novcu, vrijednim stvarima, nakitu i svemu ostalom, što ne potpada pod haram (svinjetina, alkohol i slično). Mehr se ne može dati od imetka koji je stečen nepoštenim radom, krađom i sličnim haram-poslovima. Visina mehra nije određena. Međutim, prema praksi Muhammeda visina mehra u to doba se obično kretala oko 400 dirhema. U jednom hadisu se kaže: Najviše berićeta ima u onim ženama koje najmanje zahtijevaju. Prema nekim islamskim naučnicima hanefijskog mezheba, najmanji iznos mehra iznosi oko 10 dirhema, a po tom mezhebu, mehr ne može biti ništa nematerijalno.

Izvori

uredi
  • Abdul-Kadir Dzejlani: El~Gunije li talibi tarikil~hakki, Faslun fi Adabin-nikahi, Kairo, štampana 956. h.g., str. 43.
  • Ebu Ömer Yûsuf b. Abdullah İbn Abdülber En-Nemeri El-Kurtubi: El-İstizkar, str. 16/76, ISBN 9782745153326

Vanjski linkovi

uredi