Matija Divković

bosanski Pisac

Matija Divković (Jelaške kod Vareša, 1563 – Olovo, 1631) bio je bosanskohercegovački pisac, franjevački svećenik, koji ima historijsku zaslugu kao utemeljitelj bosanske književnosti.

Naslovna strana Divkovićeve knjige Nauk krstjanski (prvo izdanje iz 1611)

Divković se rodio 1563. godine u Jelaškama kod Vareša. O njegovu životu nema mnogo podataka. Postao je franjevcem Bosanske provincije i svoje nauke završio u Italiji. U Sarajevu je služio kao kapelan (od 1609), a kasnije je radio u Kreševu i u Gradovrhu kao lektor. Također je radio u Olovu, gdje je i umro 1631. [1]

Glavna djela su mu vjersko poučni spisi na narodnom jeziku (kojeg on naziva slovinski, ilirski ili bosanski), pisani na bosančici (Besjede, Mletci /1616/, Nauk krstjanski /1616/). Pored njegovog najpoznatijeg djela »Nauka krstjanskog« Divković je napisao »Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice Divice Marije« (Venecija 1611) i »Besjede svrhu evanđelja nediljni jeh« .Pisao je osebujnim istočnobosanskim, šćakavsko-ijekavskim narječjem protakanim ikavizmima.

Citat iz knjige Nauk krstjanski 1611:

"I ovo istomači aliti privede iz jezika diačkoga u pravi i istiniti jezik bosanski." [2]

Vanjski linkoviUredi

  1. ^ Gavran, Fra Ignacije (1988). Putovi i putokazi. Sarajevo.
  2. ^ Mihaljević, Vine (2007). Prilog znanstvenoj raspravi o djelima bosanskog franjevca fra Mate (Matije) Divkovića. str. 135.