Magon, sin Hamilkara Barke, također poznat i kao Magon (243. p. n. e. – 203. p. n. e.), bio je kartaginski vojskovođa i pripadnik znamenite porodice Barkida, koji je imao važnu ulogu u drugom punskom ratu, boreći se u Italiji, Hispaniji i Cisalpinskoj Galiji. Bio je brat mnogo poznatijih Hanibala i Hazdrubala Barke.

O njegovom ranom životu se ne zna gotovo ništa. Na početku rata je godine 218. p. n. e. od strane Hanibala postavljen za komandanta pješadije na njegovom pohodu u Italiju. Tamo se istakao u bitci kod Trebije i kod Kane, gdje je upornom obranom centra svom bratu omogućio jednu od najblistavijih pobjeda u historiji ratovanja. Poslije te pobjede je otišao u Kartaginu moliti tamošnji Senat za pojačanja i pokazao nekoliko stotina zlatnih prstena koje su nosili rimski odličnici ubijeni kod Kane. Senat je odobrio dizanje nove vojske, ali je ona, isto kao i Magon, umjesto toga poslana u Španiju gdje su Kartaginjanima pod Hazdrubalom 215. p. n. e. težak poraz kod Dertose nanijeli braća Publije i Gnej Kornelije Scipion. Magon je pomogao stablizirati situaciju, te je godine 211. p. n. e. likvidirao oba rimska konzula. Međutim, mladi Scipion je ponovno promijenio odnos snaga. Nakon kartaginskog poraza kod Ilipe Magon se povukao u Gades, odatle na Baleare. U ljeto 205. p. n. e. se s vojskom od 15.000 ljudi iskrcao u Liguriji, ali nije ozbiljno ugrozio rimske položaje. Kada je Scipion napao Sjevernu Afriku, pozvan je da se vrati, te je za vrijeme putovanja umro na moru.

Prema predaji, grad Mahon na balearskom otoku Menorca je ime dobio upravo po Magonu.

Reference

uredi

Vanjski linkovi

uredi