Magellanov prolaz

Magelanov prolaz (španski: Estrecho de Magallanes) je pomorski navigacioni prolaz koji razdvaja kopno Južne Amerike na sjeveru i Ognjenu zemlju na jugu. Prolaz je najvažniji prirodni prolaz između Atlantika i Pacifika, ali se smatra teškim za navigaciju zbog nepredvidivih vjetrova i struja i ograničenosti u širini.

Lokacija Magelanovog prolaza

Nastao je topljenjem i pomjeranjem leda a dobio je ime po istraživaču Ferdinandu Magelanu.

• 
• 
• 
• 

Karakteristike

Replika broda Victoria, jednog od Magellanovih brodova, u Muzeju Nao Victoria, Punta Arenas

Prolaz je oko 570 kilometara dužine i oko 2 kilometra širine na svom najužem kraju.

Sjeverozapadni dio prolaza je povezan sa drugim plovnim putevima preko Smyth kanala. Ovo područje je slično Aljaškom unutrašnjem prolazu.

Istočni ulaz u prolaz je na granici između Čilea i Argentine, između Punta Dungenessa na kopnu i Cabo del Espíritu Santoa na Ognjenoj zemlji.

Zapadni dio prolaza vodi sjeverozapadno preko sjevernog kraja Magdaleninog kanala prema ulazu u Pacifik. Ovaj dio prolaza je okružen na jugu ostrvima: Capitán Aracena, Clarence, Santa Inés i otrvom Desolación a na sjeveru poluostrvima Brunswick i Muñoz Gamero i ostrvima Riesco i Manuel Rodriguez.

Otkriće

Ferdinand Magellan, portugalski istraživač i moreplovac u službi Čarlsa I od Španije je postao prvi evropljanin koji je prošao ovim prolazom 1520. godine tokom svjetske ekspedicije.

Magellanovi brodovi su ušli u tjesnac 1. novembra 1520. godine. Magellanov hroničar, Antonio Pigafetta, je prolaz nazvao patagonijskim moreuzom dok su ga drugi nazvali Victorijin moreuz, u čast broda Victoria koji je prvi ušao u prolaz.