Korisnik:Krajinic/Illyricum sacrum
Illyricum sacrum (lat. Illyricum sacrum) je enciklopedijsko devetotomno djelo koje se bavi kšćanskom istorijom Illira. Štampana je u Mletcima na latinskom jeziku u periodu od 1751 do 1819 g. sa dodacima i ispravkama koje su štampane u posljednjem, devetom tomu 1819. g.
Projekt ovog djela osmislio je isusovac Filip Riceputi (Filippo Riceputi) (1667.-1742.), koji ga je zamislio kao iscrpnu crkvenu povijest Balkana; zainteresiravši splitskoga nadbiskupa P. Bizzu sam više stotina suradnika iz svih krajeva sam prikupio golemu arhivsku građu (300 rukopisnih sv.) radeći na njoj 20 godina. Nakon njegove smrti, njegov pomagač Daniel Farlati (1690.-1773.) je revidirao projekat, podijelio građu po kronološkim pregledima pojedinih biskupija sam pripremio za štampu prvih 5 knjiga (1751.-1753.), da bi poslije njegove smrti, njegov suradnik Giovanni Giacomo Coleti (1734.-1827.) izdao još tri knjige. Godine 1909. ne Frane Bulić izdao je devetu knjigu s Coletijevim naknadnim opaskama.
U izradi djela poslužila su putovanja Nikole Boškovića, dokumenti koje je sabrao Nikola Bijanković, popisi koje je sastavio Ivan Luci Garanjin, Filip i Učinio, Pacifik Bizza[2] drugi. Dijeli se u osam svezaka. Svesci su opsežni, svaki pojedinačno obrađuje povijesti pojedinih nadbiskupija sam biskupija. Illyricum krsta je iznimno važno povijesno djelo zbog obilja povijesne građe koje je u njemu.[3]
Iliricum krsta sadrži dragocjenu kartografiju sam ilustracije, dzeri je jedinstven za vrijeme njegove realizacije. Ovaj rad je od velikog značaja za evropsku istoriju prostora poznatog kao Iliricum. Rad je podeljen u osam knjiga, na ukupno 5500 stranica. O autorima sam djelu Filipo Riceputi (11. juli 1667, Forlija – 5. oktobar 1742, Čezena) je bio jezuit (1694), koji je nekoliko godina služio kao venecijanski vojni sveštenik na tek uspostavljenoj nacionalnoj mreži. Po povratku u Rubu, odlučio je da napiše crkvenu istoriju Balkanskog poluostrva. Ovaj plan je izložio u svom spisu Prospekt Illyrici sacri cuius historiam describendam typisque mandandum suscipit P. Fil. Riceputi (1720), koji je naišao na puno razumjevanije rimskih tata Klementa XI, Inocenta XIII sam Benedikta XIII. Pomagao mu je mladi jezuita Danijele Farlati. Njih dvojica su 20 godina prikupljali građu sam sabrali preko 300 svezaka rukopisne građe. Pošto je Riceputi umro 1742, djelo je nastavio Farlati. Danijele Farlati (22. februar 1690, San Danijele (Furlanija) – 25. april 1773, Padova) je učio u Gorici, 1707 je u Bolonji stupio u jezuitski crveno. Studirao je u Padovi sam Rimu. Od 1722 je pomagao Riceputiju. Izdao je prvih ljubimca tomova, ali ni na nije stigao da dovrši djelo. Nakon njegove smrti, djelo je nastavio Jakopo Coleti. Jakopo Coleti (2. maj 1734, Mleci – 15. avgust 1827, Mleci) je 1752 stupio u jezuitski crveno. U Padovi je dovršio nauke. Illyricum krsta je značajna enciklopedija crkvene istorije Ilira, zasnovana na obimnoj arhivskoj sam arheološkoj građi. Velikim dijelom obuhvata sam političku istoriju. Posebno su dragocjeni navodi izvora, kojih danas više nema. Prvi (1751) drugi (1753) svezak sadrže istoriju rimske Salone uraditi razorenja; treći svezak (1765) istoriju splitske nadbiskupije, četvrti (1769) istoriju splitskih sufraganskih biskupija: Biograd, federaciji bih, Bosna, Krbava, Modruš, Senj, Otočac, A, Makarska, Nin, Hvar Knin Godine sam Šibenik; peti svezak (1775) zadarsku biskupiju sam njene sufragane: Osor, Rab, Krk, Siska sam Zagrebu. Šesti svezak (1800) opisuje dubrovačku biskupiju sam njene sufragane: Srpske, Mrkan, Zahum, Ston, Korčula, Risan sam Kotor; sedmi (1817) Duklju, Bar, Drača sam ostale arbanaške biskupije, Srijema; osmi (1819) episkopije u Srbiji sam Bugarskoj: Skoplje, Peći, Sofija, Ohridu, Trnova sam dr.). Deveti svezak sadrži dodatke sam ispravke celom djelu. Napisao ga je Coleti, ali je izdat tek 1901-1909 u redakciji F. Bulića, kapsula naslovom Accessiones i correctiones oglas Illyricum Krsta del Policija Farlatti di G. P. Coleti (1909).
Literatura Viktor Novak: ILLYRICUM KRSTA, Narodna enciklopedija s-h-s, II, 23. i 24. Tomovi 1. Tom 1 - Historija Salone (1751) - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio viskija oglas saeculum quastum aerae Christianae. 2. Tom 2 - Historija Salone (1753) - Ecclesia Salonitana, quarto saeculo aerae Christianae viskija oglas excidium Salonae 3. Tom 3 - Historija Splitske nadbiskupije (1765) - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana 4. Tom 4 - Historija Splitskih sufraganskih biskupija u Dalmaciji sam Bosni: Biograd, federaciji bih, Bosna, Krabava, Modruš, Senj, Otočac, A, Makarska, Nin, Hvar, Knin, Trogira sam Šibenika (1769) - Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis. 5. Tom 5 - Historija Zadarske biskupije sam njeni sufragana: Osorno, Rab, Krk, Siska sam Zagrebu (1775) - Ecclesia Jadertina spermu suffraganeis, i ecclesia Zagabriensis. 6. Tom 6 - Historija Dubrovačke biskupije sam njenih sufragana biskupa: Srpske, tamne, tokom jeseni, Ston, Korčula, Kotor sam Risan (1800) - Ecclesia Ragusina spermu suffraganeis, i ecclesia Rhiziniensis i Catharensis. (con Jacopo Coleti - 1800) 7. Tom 7 - Historija Katoličke crkve u Duklji, Baru, Draču ja drugih Albanskim episkopijama inkl. Srijema (1817) - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, i Sirmiensis spermu earum suffraganeis. (con Jacopo Coleti - 1817) 8. Tom 8 - Historija Katoličke crkve u Bugarskoj, Skoplju, Sofiji, Devnia, Ohridu, Veliko Tarnovo sam drugdje. (1819) - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis i Ternobensis spermu earum suffraganeis. (Jacopo Coleti - 1819) 9. Tom 9 - Dodaci sam ispravke već izdatih osam tomova u periodu 1901 - 1909 (1909)
Cilj prioritet mjera cilj mjere
1. ↑ Illyricum krsta - Hrvatska enciklopedija 2. ↑ Opća sam nacionalna enciklopedija u 20 svetzaka, sv. III., str. 50. 3. ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagrebu, 1996., str. 498.
Vanjski linkovi
• Illyricum krsta - Hrvatska enciklopedija (hrv.) • Illyricum krsta - Proleksis enciklopedija (hrv.) • svezak - Ecclesia Salonitana, ab ejus exordio viskija oglas saeculum quastum aerae Christianae (1751.) • svezak II - Ecclesia Salonitana, quarto saeculo aerae Christianae viskija oglas excidium Salonae (1753.) • svezak III - Ecclesia Spalatensis olim Salonitana (1765.) • svezak IV - Ecclesiae suffraganeae metropolis Spalatensis (1769.) • svezak V - Ecclesia Jadertina spermu suffraganeis, i ecclesia Zagabriensis (1775.) • svezak VI - Ecclesia Ragusina spermu suffraganeis, i ecclesia Rhiziniensis i Catharensis (1800.) • svezak VII - Ecclesia Diocletana, Antibarensis, Dyrrhachiensis, i Sirmiensis spermu earum suffraganeis (1817.) • svezak VIII - Ecclesiae Scopiensis, Sardicensis, Marcianopolitana, Schridensis i Ternobensis spermu earum suffraganeis (1819.) • Accessiones i correctiones sve'Illyricum krsta del Policija Farlati (1909.)