Književnost 19. vijeka
REALIZAM (tridesete godine XIX do sedamdesetih XIX vijeka)
U realizmu prozni književni oblici ostvaruju dominaciju – roman, pripovjetka, novela. Fabula je podređena temeljnom postupku realizma – otkrivanju likova. Fabula se oblikuje tako da se lik podjednako prikaže i osvijetli i kao društveno, i psihološko i intelektualno biće. Svojstvene su joj socijalno-psihološke motivacije. Ističe se čovjekova uvjetovanost društvenom i prirodnom sredinom.
Deskriptivnost[1][2] (opisi pejzaža, enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u realizmu je u funkciji socijalno-psihološke karakterizacije. Odlikuje se fotografskom preciznošću i detaljnošću.
Česti su primjeri metaforičke karakterizacije kada se opisom ambijenta predočavaju karakterne osobine ili psihološko stanje junaka. Realisti stvaraju reprezentativne književne likove. U stilskoj formaciji realizma u razvijenim književnostima mogu se izdvojiti posebne razvojne faze:
- rani realizam, tridesetih godina 19. st. (Balzac, Stendhal, Puškin, Gogolj),
- razvijeni realizam, pedesete i šezdesete godine 19. st. (braća Goncourt, Flaubert, Daudet, Thackeray, Turgenjev, Gončarov, Keller, Dickens),
- visoki realizam (Dostojevski, Tolstoj, Mopasan, Zola ), poslije čega nastupa opadanje, odnosno dezintegracija realizma.
Reference uredi
- ^ "Nineteenth-Century British Literature and Culture". Macaulay Honors College (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 10. 2023.
- ^ "American literature - 19th Century, Realism, Romanticism | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 10. 2023.