Kiwano (lat. Cucumis metuliferus) vrsta je biljke iz porodice Cucurbitaceae. Kiwano, ili afrička rogata dinja, je porijeklom iz Afrike, a uzgaja se na Novom Zelandu. Do 1930. godine bio je malo poznat izvan rodne Afrike, nakon čega je uspješno kultiviran na području Novog Zelanda i Australije, gdje je i dobio svoje ime kiwano zbog sličnosti sa kivijem. Kiwano je član porodice Cucurbitaceae, zajedno sa dinjom, krastavcima i tikvicama[1], a sa kivijem nije u nikakvoj botaničkoj vezi. Meso kiwana je svijetlo zelene boje, a sadrži puno sjemenki. Okusom nalikuje banani s prizvukom citrusa. Čest je sastojak voćnih salata, a jede se sirov. Ovo hranjivo voće je dostupno gotovo tokom cijele godine, a u sezoni je tokom ljetnih mjeseci.

Kiwano
Kiwano
Kiwano
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredRosopsida
RedCucurbitales
PorodicaCucurbitaceae
RodCucumis
Vrsta C. metuliferus
Dvojno ime
'''Cucumis metuliferus'''
E. Mey

Prehrambeni sastav

uredi

Kiwano je prvenstveno dobar izvor vitamina C, kalija i željeza. Ostali minerali prisutni u manjim količinama su magnezij, fosfor, cink, bakar, kalcij i natrij. Sjemenke sadrže niz masnih kiselina, uključujući linolnu i oleinsku masnu kiselinu. Linolna kiselina je jedna od omega-6 masnih kiselina koje su bitne za ljudsko zdravlje. Oleinska kiselina je također prisutna u maslinovom ulju, a smatra se korisnom u borbi protiv visokog krvnog pritiska.

Dva antioksidansa prisutna u kiwanu su a- tokoferol i y-tokoferol. Oba su organski oblici vitamina E, koji ima brojna pozitivna djelovanja na zdavlje kože, srca, mišića, živaca i crvenih krvnih zrnaca. Vitamin E također pomaže neutralizaciju štetnih slobodnih radikala, koji mogu uzrokovati hronične bolesti poput kardiovaskularnih bolesti i raka. Također postoje i neki dokazi koji sugerišu da vitamin E može pomoći u smanjenju rizika od oboljevanja Alzheimerovom i Parkinsonovom bolesti.

Upotreba

uredi

Najlakši način da se konzumira kiwano je da ga se prereže na dvije polovice i kašikom odstrani pulpa zajedno sa sjemenkama. Sjeme i pulpa kiwana su također ukusne u kombinaciji sa sladoledom, sorbetima ili jogurtom. Može se koristiti u izradi preljeva za salatu, kao zamjena za sirće ili u kombinaciji s njim. Kiwano se okusom dobro slaže sa slanim sirevima, poput feta sira, te sa krastavacem i paradajzom u povrtnim salatama. Žućkasto-zeleni pigment u sjemenkama i pulpi kiwana sadrži karotenoid, tj. beta karoten poznatiji kao vitamin A. Beta karoten pomaže ojačavanje imunološkog sistema i održava zdravlje očiju i kože. Jede se samostalno ili se od njega pravi salata u kombinaciji s drugim tropskim voćem. Narezan na kriške služi u dekoraciji. Blagi okus kiwana dobro se uklapa u primjerice koktel od škampa.

Potiče iz Zimbabvea u Africi. Najviše se uzgaja na Novom Zelandu, Čileu i u Kaliforniji. U malim količinama uzgaja se i u Hrvatskoj. Može se pronaći u bolje opskrbljenim trgovinama voćem.

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 21. 10. 2011. Pristupljeno 11. 8. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)