Judita Flandrijska

Judita Francuska (fra. Judith de France, eng. Judith of France; ili Judita Flandrijska; o. 843 – o. 870) bila je francuska plemkinja rođena u kraljevskoj porodici Zapadne Franačke, a postala je kraljicom Wessexa i groficom Flandrije.[1]

Porodica i život uredi

Njeni roditelji bili su kralj Franaka Karlo II Ćelavi i njegova prva supruga, kraljica Ermentruda,[2] kći grofa Oda I. Bila je sestra Luja II Mucavca, polusestra Rotilde te tetka Karla Glupog.

 
Balduin i Judita

Njen prvi muž je bio kralj Æthelwulf; vjenčali su se 1. oktobra 856. u Verberieu (sjeverna Francuska). Brak je zapravo bio snažan politički savez, premda je Judita bila tek djevojčica. Tadašnji historičari smatrali su taj događaj iznimno važnim, ali i neobičnim jer se francuske kraljevne obično nisu udavale za strance. Judita je bila proglašena kraljicom, šta je također bilo neobično; dotada se supruge kraljeva Wessexa nije tretiralo sa tolikom pažnjom i čašću. Judita sa svojim prvim mužem nije imala djece.

Drugi suprug Judite bio je njen posinak, kralj Æthelbald; njihovo vjenčanje je bilo smatrano velikim skandalom te su sveštenici oštro kritizirali taj događaj. Judita i Æthelbald nisu imali djece; nakon smrti muža, Judita je prodala svoje posjede u Wessexu te se vratila u Franačku.

Treći muž gospe Judite bio je Balduin I Flandrijski; moguće je da su se dvaput vjenčali. Nakon šta se vratila ka ocu, Judita je prvo bila poslana u opatiju u Senlisu. Moguće je čak da je Karlo htio novi brak za svoju kćerku, koja se zaljubila u Balduina. Nakon šta su se navodno vjenčali u opatiji, njen otac je bio bijesan te je htio da se brak poništi; Judita i njen muž su pobjegli na dvor Juditinog rođaka, Lotra II. Papa Nikola I je zamolio kralja Karla Ćelavog da prihvati taj brak, do čega je i došlo. Balduin i Judita vratili su se u Francusku i vjenčali se (ponovo?) 13. decembra 862. Njihovi sinovi su bili Karlo, Balduin II Flandrijski[3] i Rudolf.[4]

Reference uredi

  1. ^ Geary, Patrick J. Women at the Beginning: Origin Myths from the Amazons to the Virgin Mary. Princeton: Princeton University Press, 2006, str. 52.
  2. ^ Stafford, Pauline (1981). Charles the Bald, Judith and England.
  3. ^ John E. Morby, "The Sobriquets of Medieval European Princes", Canadian Journal of History, 13:1 (1978), str. 8.
  4. ^ BAUDOUIN. "He is known to history as BAUDOUIN I “der Gute/Ferreus/der Eisenarme” Count of Flanders, but it is improbable that he was referred to as such by contemporaries."