Jelica Belović-Bernadzikowska
Jelica Belović-Bernadzikowska (1870–1946) je imala veliku ulogu u kulturnom životu Sarajeva boreći se za položaj žena. U Sarajevu je 1913. objavljena knjiga pod nazivom Srpkinja, njezin život i rad, njezin kulturni razvitak i njezina narodna umjetnost do danas koju je uredila. Ova knjiga mnoge je zaintersovala zbog biografija mladih srpskih umjetnica i zbog tema koje su ukazivale na društvene probleme s kojima su se žene susretale početkom 20. stoljeća.
Jelica Belović-Bernadzikowska | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 25. februar 1870. |
| Smrt | 30. juni 1946 (76 godina) |
| Zanimanje | novinarka, etnografkinja, spisateljica |
| Supružnik/ci | Janko Bernadzikowski |
Jelica Belović-Bernadzikowska je vjerovala da je obrazovanje put ka boljem položaju žena i da je obrazovanje spas od patrijarhalnog razmišljanja. Smatrala je da moderna žena hoće da posluje i da bude jednopravna sa muškarcima. Međutim, u Bosni i Hercegovini se, unatoč velikom trudu i nastojanju da se ova situacija promijeni, u ovom periodu (kraj 19. i početak 20. stoljeća) položaj žena nije mijenjao. Tračak nade pojavljuje se sa pojavom feminizma koji se u Bosni i Hercegovini ogledao u smislu obrazovanja. Glasovi o ravnopravnosti i političkoj, društvenoj i ekonomskoj jednakosti žena iz Bosne i Hercegovine počinju se širiti, a ista su ustanovljena u Sjedinjenim Američkim Državama 28. februara 1909. godine. Ubrzo nakon dolazi i do prvog okupljanja za Međunarodni dan žena – 8. mart 1913, kao i učešće u proslavi 1. maja – Praznika rada.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- Paćuka, Lana. Ženski identiteti u muzičkom životu austrougarskog Sarajeva. Sarajevo: Dobra knjiga, Sarajevo, 2019.