Jelica Belović-Bernadzikowska
Jelica Belović-Bernadzikowska (1870–1946) je imala veliku ulogu u kulturnom životu Sarajeva boreći se za položaj žena. Svoj rad i stvaralaštvo je usmjerila na poboljšanje položaja žena, na (re)afirmaciju ženskog narodnog stvaralaštva i na borbu za emancipaciju žena. Jelica je rođena u Osijeku, školovana u Đakovu, Zagrebu, Beču i Parizu. Govorila je i pisala na devet jezika.
Jelica Belović-Bernadzikowska | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 25. februar 1870. |
| Smrt | 30. juni 1946 (76 godina) |
| Zanimanje | novinarka, etnografkinja, spisateljica |
| Supružnik/ci | Janko Bernadzikowski |
Književni rad
urediJedno od njenih značajnijih dijela je Srpski narodni vez i tekstilna ornamentika, studija koju je objavila 1907. godine. Jelica je u ovom istraživanju izložila nekonvencionalni i netradicionalni pogled na ženske stvaralačke mogućnosti, lišen stereotipa koji su diskvalifikovali ženu kao autorku.[1] U Sarajevu je 1913. objavljena knjiga pod nazivom Srpkinja, njezin život i rad, njezin kulturni razvitak i njezina narodna umjetnost do danas koju je uredila. Ova knjiga mnoge je zaintersovala zbog biografija mladih srpskih umjetnica i zbog tema koje su ukazivale na društvene probleme s kojima su se žene susretale početkom 20. stoljeća. Neki autori ovu knjigu smatraju „jednim od temelja srpske ženske kulture i književnosti“. Pored toga što nam ova knjiga svojim bogatim podacima o ženskim organizacijama ali i biografskim podacima o uspješnim i obrazovanim ženama tog perioda daje jedan izuzetno dragocjen uvid u istorijat ženskog pokreta, Jelica se u uvodnom tekstu bavi i uzrocima odsustva žena u književnoj sadašnjosti i istoriji.[2] Objavila je preko 40 knjiga i preko 800 članaka. Na francuski jezik je prevela preko 100 narodnih priča i pjesama.
Rad na emancipaciji žena
urediJelica Belović Bernadžikowska je bila upravnica Više djevojačke škole u Banja Luci dvije godine, od 1898. do 1900. godine. Njen doprinos emancipaciji žena, borbi za bolji društveni položaj žena nije ograničen samo na Banju Luku i Bosnu i Hercegovinu već je svojim djelovanjem, prvenstveno pisanom riječi, bila prisutna i na drugim prostorima Evrope.[3]
Jelica Belović-Bernadzikowska je vjerovala da je obrazovanje put ka boljem položaju žena i da je obrazovanje spas od patrijarhalnog razmišljanja. Smatrala je da moderna žena hoće da posluje i da bude jednopravna sa muškarcima. Međutim, u Bosni i Hercegovini se, unatoč velikom trudu i nastojanju da se ova situacija promijeni, u ovom periodu (kraj 19. i početak 20. stoljeća) položaj žena nije mijenjao. Tračak nade pojavljuje se sa pojavom feminizma koji se u Bosni i Hercegovini ogledao u smislu obrazovanja. Glasovi o ravnopravnosti i političkoj, društvenoj i ekonomskoj jednakosti žena iz Bosne i Hercegovine počinju se širiti, a ista su ustanovljena u Sjedinjenim Američkim Državama 28. februara 1909. godine. Ubrzo nakon dolazi i do prvog okupljanja za Međunarodni dan žena – 8. mart 1913, kao i učešće u proslavi 1. maja – Praznika rada.
Samo o feminizmu i pravima žena na obrazovanje objavila je nekoliko stotina feljtona na njemačkom jeziku, zbog čega su je i inostrani i domaći časopisi redovno pozivali na saradnju.
Etnografsko istraživanje
urediJelica je pripremala i objavljivala i etnografska istraživanja među kojima je bilo i ono o Zmijanjskom vezu, koji će se više od 100 godina kasnije, kao karakterističan Zmijanjski vez na prostoru Manjače naći i na UNESCO listi zaštićenog kulturnog dobra.
Vidi još
urediIzvori
uredi- Paćuka, Lana. Ženski identiteti u muzičkom životu austrougarskog Sarajeva. Sarajevo: Dobra knjiga, Sarajevo, 2019.
- http://knjizenstvo.etf.bg.ac.rs/sr/autorke/jelica-belovic-bernadzikovska
- https://fondacijacure.org/wp-content/uploads/2022/03/Zabiljezene_Zene-i-javni-zivot-Bosne-i-Hercegovine.pdf
Reference
uredi- ^ "Leksikon o ženama koje su pomjerile granice u svojim zajednicama u Bosni i Hercegovini. 100 žena – 100 ulica po ženama". Arhivirano s originala Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć), 12. 8. 2013. Pristupljeno 4. 10. 2024. line feed character u|title=na mjestu 67 (pomoć) - ^ Ivić (ed.), Gorica (2021). Leksikon o ženama koje su pomjerile granice u svojim zajednicama u Bosni i Hercegovini. 100 žena – 100 ulica po ženama. Sarajevo – Bijeljina – Tuzla: Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (forumZFD), Fondacija „Lara“ Bijeljina, Udruženje “HO HORIZONTI” Tuzla. str. 41. ISBN 9789926843113. line feed character u
|title=na mjestu 67 (pomoć)CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link) - ^ Leksikon o ženama koje su pomjerile granice u svojim zajednicama u Bosni i Hercegovini. 100 žena – 100 ulica po ženama. 2021. str. 41. ISBN 9789926843113. line feed character u
|title=na mjestu 67 (pomoć)