Japanski svemirski program
Japanski svemirski program (japanski: 日本の宇宙開発) nastao je sredinom 1950-ih kao istraživačka grupa koju je vodio Hideo Itokawa na Univerzitetu u Tokiju. Veličina proizvedenih raketa postepeno se povećavala sa ispod 30 centimetara na početku projekta, na preko 15 metara do sredine 1960-ih. Cilj prvobitnog istraživačkog projekta bio je lansiranje satelita kojeg je napravio čovjek.
Do 1960-ih, dvije organizacije, Institut za svemir i astronautiku (ISAS) i Nacionalna agencija za svemirski razvoj Japana (NASDA), razvijale su vlastite rakete. Nakon što su doživjeli brojne neuspjehe u 1990-im i 2000-im, ISAS i NASDA su se spojili - zajedno sa Nacionalnom aerokosmičkom laboratorijom Japana (NAL) - kako bi formirali ujedinjenu Japansku agenciju za istraživanje svemira (JAXA) 2003. godine.
Historija
urediNakon Drugog svjetskog rata, mnogi aeronautički inženjeri ostali su bez posla jer je razvoj aviona bio zabranjen pod američkom okupacijom Japana. Ovo se promijenilo nakon Mirovnog sporazuma u San Franciscu 1951. godine, koji je još jednom omogućio razvoj avio tehnologije.[1][2] Nakon toga, profesor Hideo Itokawa sa Univerziteta u Tokiju osnovao je istraživačku grupu za avijaciju na Institutu za industrijske nauke na Univerzitetu. Ta grupa je uspjela horizontalno lansirati Pencil Rocket 12. aprila 1955. u Kokubunji, Tokio . Raketa je imala 23 centimetra dužine i imala je prečnik od 1,8 centimetara.[3]
Reference
uredi- ^ Tomifumi Godai (30. 4. 1994). 国産ロケット「H-II」宇宙への挑戦 [Domestic rocket H-II space challenge] (jezik: japanski). Tokuma Shoten. ISBN 4-19-860100-3.
- ^ Mercado, Stephen C (septembar 1995). "The YS-11 Project and Japan's Aerospace Potential". JPRI. Arhivirano s originala, 28. 10. 2019. Pristupljeno 2. 7. 2015.
- ^ 国分寺市からロケット発射 [Shooting a rocket from Kokubunji] (jezik: japanski). Kokubunji, Tokyo. Arhivirano s originala, 20. 1. 2011. Pristupljeno 17. 1. 2011.