Jagorčevina
Jagorčevina (lat. Primula vulgaris i P. acaulis (L.) Hill) je biljna vrsta iz porodice Primula. Raširena je u zapadnoj, jugozapadnoj i južnoj Evropi (od Farskih ostrva i Norveške na sjeveru do Portugala na jugu, te Njemačke, Ukrajine, poluostrva Krima, Balkanskog poluostrva na istoku i jugu), kao i na području sjeverozapadne i zapadne Afrike (Alžira) te jugozapadne Azije (od Turske do Irana na istoku)[1][2]. Obično je nazivaju jagorčevina, jaglac ili na engleskom jeziku primrose[3], kao i obična jagorčevina ili engleska jagorčevina, da bi je razlikovali od drugih vrsta iz roda Primula koje se također nazivaju jagorčevina.
| Jagorčevina | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Red | Ericales |
| Porodica | Primulaceae |
| Rod | Primula |
| Vrsta | P. vulgaris |
| Dvojno ime | |
| Primula vulgaris Huds. | |
Opis
uredi
To je zeljasta, jednogodišnja biljka, niskog rasta. Naraste od 10–30 cm u visinu, sa baznom rozetom listova. Listovi su dugi 5–25 cm i 2–6 cm široki sa neregularno nazubljenim rubom i obično veoma kratkom lisnom drškom. Cvjetovi su 2–4 cm u prečniku, pojedinačni na duguljastoj peteljci, svijetlo žuti, bijeli, rijetko crveni ili ružičasti. Cvjetovi su aktinomorfni, odnosno radijalno simetrični sa gornjim ovarijem koji kasnije formira kapsulu koja se otvara preko zalistaka. Nakon cvjetanja, iz zrele kapsule ispada malehno crno sjeme. Cvjetovi su hermafroditni ali su heterogeni; pojedine biljke nose ili muške ili ženske cvjetove. Oplodnja se može odvijati isključivo između različitih cvjetova, tako da polenizacija sa muškog na muški odnosno sa ženskog na ženski cvijet nije efektivna[4][5].
Cvjeta u rano proljeće i jedna je od biljki koje najranije cvjetaju u Evropi. Engleski naziv za jagorčevinu, Primrose, potiče od starofrancuskog primerose ili srednjovjekovnog latinskog jezika prima rosa, u značenju prva ruža[6]. U određenim okolnostima, cvjetovi jagorčevine mogu potpuno obojiti zaklonite proplanke i livade pored šuma.
U blizini naseljenih mjesta, jagorčevina često bude meta prekomjernog branja i sakupljanja tako da se danas može naći veoma malo prirodnih staništa jagorčevine koja nisu ugrožena od čovjeka. U svrhu njene zaštite, u mnogim zemljama su doneseni zakoni kojima se zabranjuje branje i sakupljanje jagorčevine[7]. U prošlosti, divlja jagorčevina je bila čest prizor u engleskim vrtovima u viktorijansko doba. Međutim, danas se jagorčevina uzgaja u vidu brojnih pripitomljenih podvrsta:[1][5]
- Primula vulgaris subsp. vulgaris; Zapadna i južna Evropa. Ima svijetlo žute cvjetove.
- Primula vulgaris subsp. balearica (Willk.) W.W.Sm. & Forrest. Balearska ostrva. Endemska podvrsta, Cvjetovi bijeli. Cvijetna drška duža do dužine lista.
- Primula vulgaris subsp. sibthorpii (Hoffmanns.) W.W.Sm. & Forrest. Balkan, jugozapadna Azija. Cvjetovi ružičasti ili crveni.
Kultiviranje i upotreba
urediBrojne pripitomljene podvrste se uzgajaju kao vrtno i baštensko cvijeće, najčešće kao varijeteti podvrste sibthorpii ili kao hibridi između brojnih podvrsta. Ovi hibridi se mogu naći u raznim oblicima i bojama s različitim periodima cvjetanja[5]. Ružičaste i crvene jagorčevine se mogu naći i u divljini u nekim područjima zapadne Evrope, uglavnom kao naturalizovane vrtne jagorčevine[4], mada se smatra da se ružičasto obojene forme mogu naći i prirodno u divljini u Velsu[8]. I cvijetovi i listovi su jestivi, a okus im je donekle gorak. Listovi se mogu koristiti i kao čaj, a mladi cvjetovi se ponekad koriste pri pravljenju vina od jagorčevine.
Reference
uredi- ^ a b Flora Europaea: Primula vulgaris
- ^ Germplasm Resources Information Network: Primula vulgaris Arhivirano 14. 3. 2012. na Wayback Machine
- ^ Natural History Museum: Primula vulgaris Arhivirano 22. 3. 2009. na Wayback Machine
- ^ a b Blamey, M. & Grey-Wilson, C. (1989). Flora of Britain and Northern Europe. ISBN 0-340-40170-2
- ^ a b c Huxley, A, ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening. ISBN 0-333-47494-5
- ^ New Shorter Oxford English Dictionary, 1993
- ^ Odluka o stavljanju pod zaštitu biljnih vrsta kao prirodnih rijetkosti Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine ("Sl. glasnik SRS", br. 11/90 i "Sl. glasnik RS", br. 49/91)
- ^ Clapham, A., Tutin, T., & Warburg, E. (1962). Flora of the Brish Isles
