Istorija bolesti

Istorija bolesti je bosanskohercegovački roman pisca Tvrtka Kulenovića objavljen 1994. Istorija bolesti je priča o ratu i smrti, ali ono što se primjećuje u samom početku čitanja je da se rat ne priča onako kako se dešavao, već kako se osjećao, te se u izvjesnom smislu to djelo može čitati i kao roman toka svijesti. Početak rata se preklapa s gubljenjem majke, oba događaja se u prvom trenutku pojavljuju kao mogućnosti koje polahko idu prema svome ispunjenju, dok se na kraju ne sudare u svijetu koji tvori jednu nemoguću stvarnost.

Istorija bolesti
Autor	Tvrtko Kulenović
Država	Bosna i Hercegovina
Jezik	bosanski
Izdavač	Bosanska knjiga
Vrijeme i mjesto nastanka	Sarajevo
Datum izdanja	1994.

Kritike

Istorija bolesti se ostvaruje kao metafikcija, s fragmentima esejističkog, teorijskog promišljanja o književnosti, te s fragmentima stvarnosti junaka koji pokušava da osmisli svijet kroz jedini modus koji mu je poznat za osmišljavanje života – književnost. Upravo kroz takav pristup Kulenović uspijeva da se izdigne iznad književnosti, istovremeno ostvarujući Istoriju bolesti kao jedan izuzetan primjer književnog teksta, što je neodvojivo od emocije, od duše pisca, koja svojom ljepotom i širinom nadilazi teorijska premišljanja epohe kojoj pripada, i ostvaruje se kao svojevrsno uskrsnuće autora.

Prvo je i posljednje pitanje ovog romana, a tiče se osnovnih moralnih načela književnosti: Kako pisati? Pitanje ne postavlja bilo ko i nije postavljeno u bilo kojem kontekstu. Model autora se ovdje preispituje iz dvostruke perspektive posmatranja. Kako pisati o ratu iz rata? Kako pisati iz Sarajeva o Sarajevu u kome smrt, bol, neimaština i tuga postaju osnovni toponimi ljudske egzistencije? Iz tog književno-teorijskog moraliteta, naspram materijala koji postaje predmetom oblikovanja, Kulenović će postati svjedokom drame postojanja koja će zahtijevati da se nanovo preispitaju sve vrednote jednog svijeta koji se nepovratno završio 1992. godine. Je li život doista nekada bio drugačiji i bolji, ili je sve bila varka i san, s obzirom da je danas (1993.) malo od toga ostalo? Istorija bolesti paralelno pokušava da rekonstruiše epohu rata u Sarajevu i piščevu svojevrsnu potragu za samim sobom.

U cjelovitosti postupka i emocije, razigranosti fragmenata i isprepletenosti motiva, kroz ljepotu svoje duše u svijetu kojem je uskraćen pokret, s pozicije u kojoj se susreću binarne opozicije koje tvore stvarnost, Kulenović otvara knjigu, kao kišobran. On uspijeva da nam ispriča priču, ljudsku, duboku i iskrenu, svojim korijenjem zapletenu u mnoštvo drugih priča koje nas pokušavaju naučiti kako biti čovjek i kako čitati svijet, čak i onda kada se to čini nemoguće.