Ihtilaf
Ihtilāf (arapski: اختلاف, "neslaganje", "razlika") jest termin koji se sreće u islamskim naučnim i znači "neslaganje" "različito mišljenje", i suprotno je od idžme "konsenzusa".
Smjernice u Kur'anu uredi
Nakon Muhammedove smrti, ajet poslušnosti (Kur'an, 4:59) nalaže da se nesuglasice ili Ihtilaf moraju rješavati pozivanjem na Kur'an i Sunnet. Kao arbitri, ovdje se ne spominju nosioci vlasti, oni su spomenuti na drugom mjestu u ajetu 4:83, koji uključuje odlomak: "Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati.."[1] Ovaj argument Lalani pripisuje šitskom imamu el-Bakiru (umro cca 114/732),[2] a koji također nalazimo u el-Džami' li-ahkam el-Kur'an od sunitskog učenjaka el-Kurtubija (umro 671/1272).[1]
Prema ajetu o poslušnosti, ako postoji neka rasprava, neslaganje ili ihtilaf o nekoj vjerskoj stvari ili pravilu, tada Kur'an naređuje da se vratimo na Kur'an i sunnet kako bi se odbacio ihtilaf i izbjegavao taklid "slijepo slijeđenje".[3][4][5]
U hadisu uredi
Muhammedov hadis koji kaže: "Moj ummet se neće složiti u grešci"[6] spomenut je u knjigama Tirmizija, Ibn Madže, Musnedu Ahmada ibn Hanbela i Darimija, što se često navodi kao primarni dokaz idžme, kao i odbacivanje ihtilafa iz hadisa prema sunitskom viđenju.
Mišljenja naučnika uredi
Neki islamski učenjaci smatraju da je nedopustivo osuđivati osobu koja slijedi drugačiji stav, ako postoji neslaganje u učenju o određenom pitanju. Zahtjev da se naređuje dobro a zabranjuje zlo se ne primjenjuje kada postoji neslaganje oko položaja u službi.
Međutim, postoje određene sumnje u autentičnost ove izjave da li je ona zaista došla od Muhameda ili ne. Ova izjava se ponekad navodi kao hadis, iako se spominje u šest autentičnih zbirki hadisa, a nepoznat je njen lanac prenosilaca. Postoji više verzija ove izjave, u nekim se kaže: "Različitost u mišljenjima mojih ashaba je milost za vas"; ili: "Različitost u mišljenjima mojih ashaba je milost za moj Ummet". Mnogi poznavaoci hadisa smatraju obje ove verzije slabim (daif) što se tiče njihove predaje.[7]
Također pogledajte uredi
- Idžma
- Adiafora
- Bid'at
- Ghulat
- Uli al-amr
- Ajet o poslušnosti
Reference uredi
- ^ a b Nasr et al. 2015.
- ^ Lalani 2000.
- ^ Ad-Dahlawi, Waliyullah; Achmad, Bahrudin (19. 5. 2022). HISTORIOGRAFI IKHTILAF DALAM ISLAM: Al-Inshof fi Bayani Asbabil Ikhtilaf (jezik: indonezijski). Almuqsith Pustaka. str. 176–178. Pristupljeno 3. 12. 2022.
- ^ M.S.I, Ahmad Musadad, S. H. I. (26. 10. 2017). MUQARANAH MADZAHIB (jezik: indonezijski). Duta Media Publishing. str. 117, 118. ISBN 978-602-6546-29-6. Pristupljeno 3. 12. 2022.[mrtav link]
- ^ Syirazi, Dr Abdul Karim Biazar (1. 1. 2015). Menuju Persatuan Islam: Pandangan Ulama Internasional (jezik: indonezijski). Nur alhuda. str. 110. ISBN 978-602-306-015-3. Pristupljeno 3. 12. 2022.
- ^ Narrated by al-Tirmidhi (4:2167), ibn Majah (2:1303), Abu Dawood, and others with slightly different wordings.
- ^ al-Suyuti al-Jami al-Saghir Ibn al-Hajib Mukhtasar
Literatura uredi
- Nasr, S.H.; Dagli, C.K.; Dakake, M.M.; Lumbard, J.E.B.; Rustom, M., ured. (2015). The Study Quran: A New Translation and Commentary. Harper Collins. ISBN 9780062227621.
- Lalani, Arzina R. (2000). Early Shi'i Thought: The Teachings of Imam Muhammad al-Baqir. I. B. Tauris. ISBN 978-1860644344.