Ibrahim ibn Edhem

Ibrahim ibn Edhem (718–782[1]) bio je jedan od najistaknutijih ranih sufijskih učenjaka. Priča o njemu je jedna od najslavnijih sufijskih legendi. On je kao i Buda Gautama napustio dvorski život u namjeri da se posveti postizanju Božanske spoznaje.[2]

Ibrahim ibn Edhem
إبراهيم بن أدهم
Rođenje718.
Belh (današnji Afganistan)
Smrt782.

Sufijska tradicija pripisuje Ibrahimu bezbroj djela pravednosti i skroman način života. Prema pripovjedanju Abu Nu'ayma, Ibrahim je naglasio važnost tišine i meditacija asketizma. Dželaludin Rumi je opširno opisao legendu o Ibrahimu u svojoj Mesneviji. O njemu je pisao i Feriduddin Attar u djelu Spomenica dobrih. Njegov najpoznatiji učenik je bio Šekik el-Belhi.

Reference uredi

  1. ^ * Richard Nelson Frye, The Cambridge History of Iran: The Period from the Arab Invasion to the Saljuqs, CUP, 1975, str. 450.
  2. ^ * http://bastinaobjave.com/bastinici/ibn-arebi-i-sufizam[mrtav link]