Hidrokela je termin kojim se označava jednostrano ili obostrano nakupljanje tečnosti u ovojnicama testisa ili u sjemenovodu. U 10% slučajeva hidrokela je obostrana. Kliničkom slikom hidrokele dominira otok i osjećaj težine u mošnicama i preponama.[1]

Hidrokela
Ultrazvučni snimak hidrokele
Anatomska terminologija

Etiologija uredi

Uzroci hidrokele su veoma brojni. Kod djece, jedan od čestih uzroka je neobliterirana komunikacija između trbušne duplje i skrotuma. Ovaj tip hidrokele zove se „komunicirajući tip hidrokele“. Kod drugog tipa ili nekomunicirajućeg oblika hidrokele, nastaje kao posljedica neravnoteže između stvaranja, apsorpcije i nakupljanja tečnosti u ovojnicama testisa. Neki od uzroka ovog tipa hidrokele su upalni procesi u području skrotuma i testisa (epidimitis, orhitis), kao i traume testisa, tumori i sl.

Klinička slika uredi

Kod većine bolesnika hidrokela ne izaziva nikakve simptome. U ostalim slučajevim ispoljava se:

  • punoćom skrotumske kese i otežanim napipavanje testisa;
  • promjene se mogu naći sa jedne strane ili sa obostrano;
  • najčešće nema bolova;
  • slobodna tečnost se najčešće nalazi ispred testisa i može biti udružena sa skrotumskom kilom
  • neplodnost, ako je hidrokela udružena sa sterilitetom koji je nastao kao posledica upalnih procesa u skrotumu

Dijagnoza uredi

Anamneza, klinička slika objektivni pregled

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike i objektivnog pregleda sa prosvjetljavanjem mošnica, što je obično dovoljno da se postavi dijagnoza hidrokele.

Ultrasonografija

Ultrazvučni pregled skrotum obično potvrđuje dijagnozu hidrokele kod nejsanih slučajeva.

Dopunska ispitivanja

Dopunska ispitivanja su potrebne u slučaju sumnje na udržene bolesti koje izazivaju hidrokelu (prisustvo infestacija, žarišna tuberkuloza, prisustvo tumorskog procesa na testisima itd).

Diferencijalna dijagnoza uredi

Diferencijalna dijagnoza zasniva se na :

Terapija uredi

Lakši oblici komunicirajućih hidrokela ne zahtevaju liječenje, već samo redovno praćenje. Jedan od metoda liječenja je i skrotumska aspiracija sa skleroterapijom hemiskrotuma, korišćenjem rastvora tetraciklina ili doksiciklina. Sklerozni agensi se ne smiju upotrebljavati u liječenju djece zbog rizika od hemijskog peritonitisa.[2] Hirurško liječenje se uzima u obzir samo prilikom nakupljanja slobodnih tečnosti u hidrokeli u većim količinama, a podrazumijeva ligaturu vaginske tunike testisa i izvlačenje (drenažu) akumulirane tečnosti.

U slučajevima kada je hidrokela povezana sa drugim bolestima, također je neophodno tretirati osnovnu bolest koja je uzrokovala nekomunicirajuću hidrokelu.

Reference uredi

  1. ^ W. Pschyrembel: Klinisches Wörterbuch. 265. Auflage. Verlag Walter de Gruyter, Berlin. Hidrokela
  2. ^ Guidelines on Paediatric Urology Arhivirano 27. 9. 2020. na Wayback Machine; European Association of Urology (2015)

Vanjski linkovi uredi