Herbig–Haro objekat
Herbig–Haro objekat (HH objekti) su mali kompaktni oblaci interstelarne materije. Ubraja se u mlade zvjezdane objekte. Ima emisijske linije vodika (H i H2) i ugljen-monoksida. Pokazuju veoma uočljive strukture u obliku čvorova. Otkriće su napravili u 1950-tim, neovisni jedan od drugog, američki astronom George H. Herbig i meksički astronom Guillermo Haro. Ustanovili su da HH objekti se obično nalaze u regionu nastanka zvijezda poput Orionove magline. Nazivaju se i male emisijske magline. Njihova sjajnost potječe od plinskog snopa mladih zvijezda koji je okružen insterstelarnom materijom. Snop pogađa interstelarnu materiju brzinom 100 km/s. Sudar se pretvara u termičnu energiju koja se emitira zračenjem.[1] Njihova temperatura iznosi oko 10.000 Kelvina.[2] Kao uzrok se smatraju protozvjezdani vjetrovi, koji potječu od novonastalih protozvijezda. Materija koja se nalazi u akrecionim disku izbacuje se velikom brzinom. Hlađenje vjetrova odvija se zračenjem. Godišnja stopa gubitka mase od 10−7 Sunčevih masa je, u poređenju s aktivnim galaksijskim jezgrima, veoma niska. Izbacivanje materije se odvija u dva pravca, koji se mogu porediti s polovima. Zvijezda, okružena akrecionim diskom, je obično tipa T Tauri. Danas (2014.) je poznato oko 300 HH objekata.[3]
Reference uredi
- ^ Astronomie - Planeten, Sterne,Galaxien. Mannheim: Der Brockhaus. 2006. str. 163. ISBN 3-7653-1231-2. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ^ "Herbig-Haro objekt". Hrvatska enciklopedija (jezik: hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 1. 10. 2016.
- ^ Müller, Andreas. "Herbig-Haro- Objekt". Spektrum der Wissenschaft (jezik: njemački). Pristupljeno 1. 10. 2016.
Vanjski linkovi uredi
- (de)Leksikon astronomije Arhivirano 15. 7. 2016. na Wayback Machine